Kažu da je za umetnička dela – pa i za dobru knjigu – važno da izazivaju osećanja… Neka osećanja – bez obzira bila ona pozitivna ili ne; sve samo ne ravnodušnost i nezainteresovanost. Sem osećanja, neke knjige nas pozivaju na akciju (priručnici, knjige ličnog i biznis razvoja i sl.) dok nam neke pružaju neophodne informacije i iz njih učimo (udžbenici, naučna literatura, statističke i druge analize).
Kada su književna dela u pitanju, ono što ja kao pisac smatram ‚‚dobrom knjigom‚‚ jeste povezano sa osećanjima. Ona ne moraju biti euforična, ne moraju čak ni biti jakog intenziteta međutim, moraju biti dovoljno jaka da čitaocu održe pažnju; da ga zaintrigiraju; da mu prenesu poruku; da mu daju odgovore na pitanja koja ga muče, otvore nove vidike ili jednostavno, da ga razvesele i nasmeju.
Shodno tome, i u skladu sa mojom definicijom, dobra knjiga je ona knjiga koja navodi čitaoca da se zamisli i udubi, održava mu pažnju dovoljno da poželi da knjigu pročita do kraja ali da pritom ne želi da se knjiga završi; toliko mu je interesantna i draga da i pored toga što želi da stigne do kraja (i eventualnog raspleta), da sazna kako se radnja završila, šta je bilo sa junacima ili koju poruku knjiga nosi – on ne preskače poglavlja već pažljivo čita red po red dok ga prožimaju ista osećanja koja proživljavaju likovi u knjizi; udubljen, potpuno odlutao u neki drugi svet – onaj koji mu je autor u svojim redovima zacrtao a pritom, toliko mu je interesantno da ne želi da se knjiga završi.
To su one knjige koje zauzimaju posebno mesto na polici; one knjige koje se rado ponovo čitaju i koje preporučujemo prijateljima; one knjige u kojima pisac izražava svoju virtuoznost – da opiše, da napravi presek, da uoči, da prenese na papir, da probudi maštu, da dočara i oslika.
To su knjige koje ostavljaju trag jer su nam svojim sadržajem dotakle dušu. Pisane iz duše.
