Interviews

Preduzetničko prevodilaštvo danas

19. novembar 2022.

Intervju sa Boškom Martinovićem, prevodiocem, vlasnikom prevodilačke agencije i osnivačem grupe Kako se prevodi

Boško, hvala na izdvojenom vremenu i što ste pristali da date intervju za Portal Urbana legenda!

Nema na čemu, zadovoljstvo je moje!

1. Koje jezike i koje jezičke kombinacije prevodite?

Studirao sam grčki i engleski kao drugi jezik i naravno, prevodio godinama sa tih jezika na srpski i obrnuto (kao i kombinovano), ali u poslednjoj deceniji se dogodilo, što zbog strukture poslova što zbog analognih zahteva klijenata, da moj fokus skoro u potpunosti pređe na engleski jezik. Tako je grčki nažalost u mom slučaju ostao poslovno neiskorišćen već duže vreme. Služim se još nekim stranim jezicima, na početničkom nivou, ali u prevodilaštvu čak i to nekada mnogo znači i skraćuje posao, na primer u istraživanju literature i slično.

2. Vlasnik ste prevodilačke Agencije. U kom gradu poslujete i šta najčešće klijenti donose na prevod?

Da, u januaru 2011. godine sam osnovao agenciju „Dobar Prevod“, inicijalno sa idejom da bih prevođenje mogao da naplatim na zakonit način i uspostavim odnos sa klijentima na ozbiljnijem nivou. Poslujem uglavnom u Beogradu, gde i živim, ali s vremena na vreme sarađujem sa klijentima iz drugih zemalja, poput Danske, Grčke, Slovenije i drugih, koji imaju poslovne interese u Srbiji. Već pri osnivanju agencije doneo sam odluku da pružam usluge samo pravnim licima i institucijama. Tako sam svesno sebi oduzeo pristup jednom delu tržišta (fizička lica), ali mi je to zapravo dalo određenu fleksibilnost kada je reč o organizaciji rada i uspostavljanju izvesne ravnoteže između privatnog i poslovnog života.  Time sam na neki način i odredio prirodu materijala za prevod koji do mene stiže. Klijenti donose zaista raznolike materijale, od zakona i finansijskih izveštaja do akcionarskih ugovora i naučnih radova, ali, najveći deo mog posla je zapravo vezan za prevode u oblasti farmacije, kliničkih ispitivanja lekova i medicinskih sredstava, kao i medicine. To je oblast u koju sam ušao još 2005. godine i znatno mi je pomogao srednjoškolski obrazovni profil – hemijsko-tehnološki tehničar, a danas sarađujem sa velikim globalnim farmaceutskim kućama, kao i kompanijama koje za njih sprovode klinička istraživanja. Njima ne smeta što je u pitanju mala agencija, bitno im je razumevanje materije. Druga velika grupa klijenata je iz sasvim drugačije oblasti i od njih stiže projektna dokumentacija u oblasti niskogradnje (putevi i železnica), ekoloških studija, studija opravdanosti i slično. Deluje teško povezivo da isti prevodilac radi tako različite oblasti ali, to umnogome zavisi od poslovnih prilika u kojima se tokom života nađete i znanja koje tada steknete. Ipak, tu su i spoljni saradnici. Među saradnicima neće svako uspešno raditi sve oblasti i potrebno je na to paziti kada pristižu nalozi klijenata.

3. Koje vam je radno vreme i imate li ga uopšte? Opravdavate li stereotip da privatnik nema radno vreme?

Moguće je da sam baš ja primer tog stereotipa. Radno vreme bi trebalo da je osam sati dnevno ali se dinamika posla večito menja i ne dozvoljava stroge granice. Pre svega, kad imaš svoj posao, to je nešto tvoje što stvaraš i razvijaš od nule, napredovanje je srazmerno trudu uloženom u rad, pa onda i nije teško raditi ako treba treba uveče ili vikendom. Klijenti moraju da budu svesni uslova mog rada ali je nekad put do dugoročne saradnje sa klijentom upravo taj što sam mu podrška kad mu je najvažnije – znači kad mu je hitno. Međutim, to može da se pretvori u ozbiljan problem ako to dozvolimo. Da bi čovek ostao zdrav, mora postaviti granice ali pre svega delegirati posao na saradnike. Nema potrebe da sve radiš sam(a).

4. Koliko su mlade kolege svesne poteškoća u ovoj branši? I konkretno, mislim na noćni rad, rad na terenu, na konstantno učenje, obogaćivanje rečnika, usavršavanje, komunikaciju sa klijentima, vođenje kancelarije, računovodstvene i ostale administrativne poslove… I sve to istovremeno i pod ogromnim vremenskim pritiskom da se ispoštuju rokovi!

Ne bih plašio mlade kolege i koleginice poteškoćama, jer ih u svakom zanimanju ima. Svi moraju ponekad da pregrme neprijatnosti, rokove, premor i nauče još nešto da bi ostali na površini umesto da potonu. Ne pomaže ni idealizovanje posla, odnosno isključivost u pogledu svega što posao čini a nije sam trenutak prevođenja. Kada je reč o usavršavanju i obogaćivanju rečnika, svako ima opciju – ili da radi na sebi, ili će propasti u ovom poslu. Oni zaista moraju razumeti da je njihov vidik po prirodi stvari u početku sužen i da moraju dozvoliti iskustvu da ga proširi i da popuni praznine. Kada je reč o mladima koji bi želeli da rade baš kako bi radili na sebi i usavršavali se, moja preporuka je da pažljivo slušaju. More dragocenih saveta nam na početku karijere na jedno uvo uđe a na drugo izađe jer imamo utisak da sve najbolje znamo. Niko od nas sa dvadeset i kusur godina nije želeo da se bavi sporednim aktivnostima koje čine i 30-40% posla ali, ako smo hteli ozbiljnije prilike, morali smo da pravimo kompromise. Mnogi na početku karijere idealizujemo sebe kao prevodioce (stavite zanimanje po izboru), a onda nam neki šef zada još gomilu drugih zadataka koji nam nekako budu kao teg oko vrata. Tako iz prve ruke otkrijemo kako se vode poslovne knjige, šta rade sekretari, vodiči, pregovarači, organizatori događaja, nosači, vozači i ostali… No, jednom kada se mlade kolege osvrnu, shvatiće da ih je svaka ta sporedna aktivnost zapravo dodatno izgradila i da su stekli  nove veštine i znanja koja ih čine sposobnijim. Svaka poteškoća na koju naiđu biće nova škola na kojoj će tek kasnije biti zahvalni.

I ja sam nekad zamišljao idealizovanu sliku svog budućeg posla. Jednom sam, posle završetka studija, u nekom razgovoru rekao ocu da ni slučajno u životu ne želim da se bavim prodajom. Želeo sam da se bavim prevođenjem i još nekim kreativnim aktivnostima koje su mi danas hobiji. Odgovorio mi je da je svaki posao prodaja. Šta god da radiš, rekao je, bićeš u situaciji da to moraš nekome ponuditi, uveriti ga da mu je baš to potrebno, da je dobrog kvaliteta i da je cena odgovarajuća. Konačno, da si baš ti pravi izbor. To je sve prodaja i ne treba bežati od nje. Nisam se tada složio s njim, a bilo je potrebno da godinama prolazim kroz razne situacije  da bih shvatio da je bio u pravu. Sve te veštine koje se mogu povezati s prodajom sam, hteo to ili ne, s vremenom stekao i one su neodvojiv deo mog posla. Bez njih, moje znanje ne bi bilo primenjeno u stvarnom svetu.

5. Kada je komunikacija sa klijentima u pitanju, sa kakvim problemima se najčešće susrećete?

S klijentima sa kojima duže sarađujem zaista retko imam problem u komunikaciji. Mislim da nema nepremostivih prepreka u tom smislu ali, uvek treba imati u vidu da je njima prevod sekundarna stvar u poslu, svojevrsna smetnja koja ih usporava i oduzima vreme a pritom nije besplatna. S novim klijentima je potreban period određenog usaglašavanja načina rada. Postoji taj neki inicijalni stres, možda čak i njihova podozrivost. Iako sam uveren da su klijenti veoma dobro upućeni, često postoji nerazumevanje načina obračuna količine i rokova prevoda. Hteli bi brzo, jeftino a dobro. To se vrlo precizno mora objasniti na početku saradnje. Evo, možda baš jednim ovakvim Venovim dijagramom kakav sam napravio.

Druge tačke zabune u komunikaciji se odnose na to šta sve spada u uslugu prevoda. Ne, grafička obrada s pripremom za štampu, dizajn, unos u baze podataka, skeniranje ili obučavanje ne spadaju u prevod. Bilo da postoji dobra volja ili znanje, nekad je teško objasniti da ne može baš sve da se podvede pod uslugu  prevoda. Jedan od problema je i pristup konceptu hitnosti. Obimni prevodi nam se šalju u poslednjem trenutku zbog čega bez potrebe postaje hitan. A prevodilac, ako ne može da postigne, tada može biti ocenjen kao nedovoljno sposoban. Takođe, klijenti ponekad misle da plaćanjem dobijaju naše usluge 24/7, pa se javljaju u nedoba. Neophodno je umeti reći „ne“ kada dođe trenutak za to. Ipak, mislim da su svi potencijalni problemi u komunikaciji prilično jednostavno rešivi i da se uz dobro promišljanje mogu preduprediti.

6. Poznato nam je da su preduzetnici opterećeni enormnim porezima; u principu, uvek su prvi na udaru kada su dadžbine u pitanju. Koliko je danas isplativo imati Agenciju i koliko jezika treba uvrstiti u ponudu da bi se uopšte govorilo o nekom optimalnom toku narudžbina?

Uvek je pravo vreme da se registruje agencija i uvek je to teška odluka prepuna rizika. Meni je trebalo oko dve godine da skupim hrabrost jer sam bio zabrinut oko svega što bi moglo da pođe naopako. Potom mi je bilo žao što sam to vreme na neki način izgubio. Trebalo mi je vremena da shvatim da nije strašno probati, da agencija može i da se zatvori ako posao ne ide, i da je to sasvim u redu. Ipak, došao je trenutak da dobijem upite koji bi doneli dovoljno posla, ali mogao sam da te poslove naplatim samo ako imam agenciju. Uz taj prihod, agencija bi po mojoj proceni preživela prva dva meseca. Čim sam ugovorio te poslove, osnovao sam agenciju i tako mogao i da ih naplatim. Prvi priliv na račun mi je dao hrabrost da dalje tražim klijente. Sve ovo pišem baš kao primer kako se s relativno malim rizikom može pokušati. Pa, ako pokušaj propadne posle par meseci, zatvoriš firmu ili je staviš u mirovanje do boljeg trenutka.

Isplativost je teško izmeriti pre nego što se pokuša, posebno jer nam strahovi o džinovskim troškovima uspešno okupiraju misli. Kada je reč o paušalno oporezovanim agencijama, nas je poreska uprava svrstala u visokointelektualne delatnosti i zaključila da nam stalno treba povećavati poreze i doprinose. Upravo smo u jednom takvom nezgodnom trenutku jer očekujemo nove promene u pogledu tih nameta. U januaru ćemo možda ponovo pričati o isplativosti. No, treba pratiti šta se dešava, eventualno promeniti oblik poslovanja ili mesto odakle se radi, sve što može smanjiti nepotrebne troškove.

Da bi agencija radila kako treba, preporučljivo je da u ponudi ima više jezika i da pokriva više oblasti prevoda. Sve se to može rešiti kroz lično usavršavanje i pre svega kroz saradnju sa drugim agencijama, prevodiocima i sudskim prevodiocima. Agencija koju vodim je mala, ali ima saradnju s partnerima na većim poslovima, a ista ta saradnja omogućava i da usluge u ponudi proširim i na jezike kao što su nemački, makedonski, albanski, italijanski, grčki ali i drugi. Zašto se „mučiti“ s drugim jezicima? Zato što i klijenti vole da uštede vreme i svoje potrebe reše s jednom agencijom, s kojom su navikli da sarađuju.

7. Šta je sa prevodiocima koji prevode samo jedan jezik? Šta im savetujete? Da li da otvaraju svoju Agenciju ili je bolje da zadrže status spoljnog saradnika u nekoj od već postojećih Agencija?

Možda sam odgovor na to pitanje započeo u prethodnom. Suština je u umrežavanju. Kolege se moraju povezivati da bi opstali, čak i ako su frilenseri. To nije lak posao, jer ima voljnih a neodgovornih kolega, stručnih a preskupih i slično. Ima i onih za koje je saradnja jednosmerna ulica – rado bi da dobiju posao ali ne i da sa drugima podele svoj. Ali, bez umrežavanja, gubimo kapacitet da prihvatimo velike poslove i sami sebi oduzimamo šansu za uspeh. Prevodilac će otvaranjem svoje agencije pre svega olakšati naplatu svog rada i postaviti se u povoljniju poziciju za pronalaženje direktnih klijenata što je daleko isplatljivije nego rad preko posrednika. Ipak, troškovi i obaveze o kojima smo pričali su mnogo veći, pa je logičan korak proširiti ponudu. Ako imate samo jednog klijenta, čak i da je novca dovoljno, nesigurnost opstanka posla je velika. Takođe, agencija mora da prođe test samostalnosti koji nam je država uvela, potrebno je da dokazujete svoju nezavisnost od tog klijenta. Sve to vas tera da širite posao. Oni koji nisu spremni na takav rizik možda se bolje osećaju kao honorarci, ali tako uskraćuju sebi izvestan napredak. Ako ne probaju, večito će se pitati što nisu probali. Ne mogu da se otmem utisku koji mi potvrđuje i lično iskustvo, da klijent u poslovnoj komunikaciji sa znatno više poštovanja komunicira s prevodiocem koji ima registrovanu agenciju. Čak i kada je to agencija u kojoj radi samo taj jedan prevodilac.

8. Koje su to negativne strane prevodilačke branše a koje pozitivne? Mnoge kolege smatraju uspehom to što im ovaj poziv omogućava rad na bilo kojoj lokaciji, u bilo koje vreme, dovoljno je da ponesu laptop i da se priključe na internet. S druge strane, ‚‚nositi„ posao sa sobom na letovanje i nije baš idealno… Kako ste vi organizovali svoj rad?

Slažem se, moji klijenti često ne znaju da sam prevod završio u drugoj zemlji ili gradu jer sam odmah odgovorio na mejl ili se kurirska služba, kao i obično, pojavila na njihovoj adresi s prevodom. Dobra internet konekcija i organizacija svih elemenata usluge daje nam slobodu na kojoj nam često ljudi zavide. Ali, kao što rekosmo, druga strana medalje je da agencije nisu državna preduzeća, i da ako se i isključimo, ostavimo automatsku poruku i odemo na letovanje 2-3 nedelje, niko neće zaraditi za troškove poslovanja za taj period, kao ni onaj deo koji smatramo zaradom. Kad se na to doda cena letovanja, mi smo višestruko u minusu. O tome bi moglo dugo da se razgovara ali imati agenciju znači da ćete konačno imati sasvim realnu sliku o odnosu uloženog truda i rezultata, što za neke može biti neprijatno iznenađenje a za druge preporod. Konačno su uloženi trud i vreme srazmerni postignutom uspehu. To nas, opet, dovodi do intenzivnih talasa posla, gde umemo da radimo u sve tri smene ili da mesecima sanjamo o slobodnom vikendu.

Tokom leta se često izmestim s porodicom iz Beograda u obližnju vikendicu i radim odande. Kad radim tamo, prijatno je jer gledam u zelenilo, a kad se klijenti ne javljaju, opuštam se kao da sam zaista na odmoru. Nema svako tu mogućnost ali ipak ima opcije. I najmanja promena ambijenta (pa nek je to i kafe kraj gradskog parka) ume da bude blagotvorna za fokus. Uvek nosim laptop na putovanja. Čak i kada donesem odluku da neću raditi, u automatskom odgovoru na mejlove stoji da će oni biti pročitani uprkos pauzi u radu i da ću na sve hitne zahteve odgovoriti i pokušati da ih rešim. Jer, klijenti se oslanjaju na nas. Meni je zaista najmanji problem da odgovorim i potom delegiram posao saradnicima ako želim da se odmaram. Isto tako, prevod mora da prođe proveru pre nego što završi kod klijenta. Ne postoji mogućnost da kontrola kvaliteta sačeka tri nedelje. Možda mi to ne bi smetalo da sam službenik u tuđoj firmi. No, kad radiš za sebe, veća je i motivacija a mutnija granica između poslovnog i ličnog.

Negativno u prevodilačkoj branši je što ne postoji krovna organizacija koja bi nas sve okupila i koju bi država smatrala sagovornikom, a koja bi se slično advokatskoj komori, borila za interese prevodilaca i to na dugoročnom planu. Postoje izvesna udruženja građana, neka i sa dugom tradicijom, ali to nije ista liga i nisu uvek zajednički interesi u pitanju. Kao branša smo potpuno nezaštićeni od promena na tržištu a zato što smo jedni drugima konkurencija, neujedinjeni smo i po osnovnim pitanjima poput poreskog tretmana. U pogledu sudskih prevodilaca, za neke jezike nije bilo konkursa i po petnaest godina, a opet, pečati se pojavljuju ovako ili onako. Vrlo loša praksa. Pritom, mnogi sudski prevodioci imaju dosta loša iskustva s naplatom poslova koje rade za državu, a i sa cenom koju u toj saradnji država propisuje. Uglavnom, bez krovne organizacije, imamo veoma neuređeno tržište sa dampingovanim cenama radi preotimanja poslova i slično. Dok se stvari ne promene, neću se libiti da izađem na neki protest i zauzmem se za svoja prava.

9. Radite li korekturu i lekturu? Znamo da većina kolega izbegava da ispravlja tuđe prevode – korektura često oduzima više vremena nego prevođenje teksta ispočetka.

Ne nudim ih kao posebne usluge ali su deo saradnje sa postojećim klijentima. Volim da kažem klijentima koji pošalju zahtev za lekturu prevoda (čak i kad misle na korekturu) da ta usluga može da ih košta od 10% do 100% uobičajene cene prevoda. Onih 10%, to je zapravo naknada za vreme utrošeno na čitanje u slučajevima kada je prevod sasvim u redu. Ako je u tekstu haos – bilo u pogledu sintakse ili morfologije, pravopisa ili nečeg četvrtog, mnogo je brže i logičnije uraditi prevod ponovo. Isto tako, svi prevodi saradnika moraju da prođu kroz još jednu proveru, a nekad im je neophodno ozbiljnije uređivanje. Dovoljan je samo jedan traljav posao da se izgubi klijent. Neke agencije ili izdavačke kuće možda sebi mogu da dozvole preskakanje tog dela posla ali malim agencijama poput moje je svaki klijent dragocen. Moja supruga je takođe lingvista-prevodilac i kada premoren završim veliki prevod, često je tu da me spasi i odmornih očiju obavi tu završnu kontrolu i uređivanje teksta.

10. U današnje vreme interneta i modernih tehnologija veliki broj ljudi misli da zna određeni strani jezik i na osnovu tog ‚‚znanja„ se i lako otisnu u prevodilačke vode. Donose li vam klijenti takve prevode na ispravku?

Često postoji i želja da se uštedi, pa sami prevedu ili angažuju drugoga, dobiju jeftin a loš prevod pa im sada treba sređivanje, ako može što povoljnije. A tada obično ispadne skuplja dara nego maslo. Tu bih se osvrnuo na fenomen poznat u našoj branši kao „komšijin mali“. To je uzrok mnogih problema. Klijenti bi da uštede na agencijama/prevodiocima, agencije bi da uštede na saradnicima, svako ko prođe neki mini test od par strana prevoda često biva prihvaćen jer hoće da radi po znatno nižoj ceni od stvarne cene rada. I svako ima nekog komšijinog malog koji super zna taj i taj jezik i on će to za čas da završi. Uglavnom se dešava da ljudi ostanu bez posla, razmatraju mogućnosti  i uhvate se za ono što im se čini najlakše. I sve bi bilo u redu da žele najpre da investiraju svoje vreme u učenje i usavršavanje ali to je izuzetno retko slučaj. Dešavalo se nekim osobama koje  poznajem da prihvate posao od 240 stranica sa rokom od 4 dana, što je inače sasvim izvodljiv rok za tim od 6 prevodilaca, ali opet ne ostavlja vreme za lekturu i korekturu. Ljudi sa strane uglavnom imaju utisak da je nama prevodiocima sve super i da mlatimo lovu dok uživamo kod kuće. To je ona stara o zelenijoj travi s druge strane ograde. Nekome ko nije sedeo godinama s nama na fakultetu i nije uložio vreme u specijalizaciju, čini se da lakoća s kojom nekad radimo znači da je taj posao po prirodi lak. E sad, moram da kažem da ima fenomenalnih prevodilaca bez diplome filološkog fakulteta, neki od njih bi mogli biti i vrhunski predstavnici naše branše. Tako da ne smatram da je „komšijin mali“ svako ko nema diplomu. Ljudima manjka opšte informisanosti, interesovanja za istoriju, druge kulture, umetnost, nauku i sve to može pokvariti njihov rad u prevodilaštvu. Međunarodno priznati kursevi jezika i sertifikati koji se na njima stiču se kod nas uglavnom potcenjuju kada je reč o prevodilaštvu dok je u svetu prekvalifikacija često način života. Evo, upravo učim mađarski. Ko zna šta će biti za 10 godina i koji će moj nivo znanja biti. Jedno je sigurno, neće se urušiti katedra za mađarski jezik i cela branša jer ja učim.

Iako pomenuti nestručni rad po niskim cenama nama donekle remeti tržište, još veći problem je nelojalna konkurencija. Ipak, trudim se da gledam svoja posla i nađem svoje mesto pod suncem a da manje brinem o tome da li će mi neko zbog niže cene ukrasti klijenta. To bi mi nekako delovalo kao opravdanje za sopstvenu stagnaciju. A klijenti se često vrate kad shvate da je bila greška misliti samo na nižu cenu.

11. Postoji li univerzalni cenovnik u Srbiji? Pridržavaju li se kolege nekog standarda kada su cene u pitanju ili govorimo o apsolutno slobodnom tržištu gde se i cene takođe slobodno formiraju?

Postoje samo obrisi cena koje su u datom trenutku podnošljive na ovom tržištu. Mi svi otprilike znamo njihove raspone, svako za jezik koji prevodi, ali cene su često i trostruko, pa i petostruko niže nego npr. u zemljama Evropske Unije.  Te naše lokalne cene zavise od više faktora. O ceni se pregovara na osnovu prethodnog iskustva i subjektivne procene vrednosti svog rada. Isto tako, jedan činilac je i magična cifra za koju pojedinac smatra da bi mu omogućila normalan život. A svako od nas ima drugačije prohteve. Vidim da postoji među kolegama i zabuna oko činilaca koji utiču na formiranje cene: biće manja ako se oslanjate na drugog da vam nađe posao, drugog da prevod sredi jer on snosi rizik pred klijentom i plaća troškove poslovanja… Cena je prirodno veća ako ste sami uložili vreme da nađete klijenta, direktno ste odgovorni za kvalitet prevoda i plaćate poreze i doprinose. Ipak, kod nas mnogi žele da posao stigne sam od sebe, a da cena ostane ona najviša za koju su čuli. Tu dolazi do situacije gde se agencije i prevodioci-saradnici nađu u suprotstavljenim taborima, a to ne bi smelo da bude tako. 

Česta je praksa da isti prevodilac menja cenu zavisno od smera prevoda ili oblasti koju prevodi. I onda dobijemo čitavu lepezu cena kod iste osobe/agencije, bez valjanog razloga. Ne vidim razlog za to. Ako sam se osposobio za neku jezičku kombinaciju, očekuje se da radim oba smera prevoda. Pola usluge je samo moj minus, kao da sam polu-filolog. Menjanje cene zavisno od stručnosti teksta i smera prevoda je zato nešto sa čime se ne igram. Ako mi je prevod težak jer nisam specijalizovan za neku oblast, to je samo moj minus. Ako se ne razumem npr. u mašinske elemente ili elektrotehniku, ipak je bolje da ga radi saradnik, ili da se prizna nestručnost za neku oblast, odnosno uloži vreme u specijalizaciju. Klijent, odnosno poslodavac, ne treba da bude kažnjen većom cenom zbog tih stvari. Zato je važno da radimo one prevode tekstova koje razumemo i na sopstvenom jeziku; potrebno je da poznajemo određenu oblast. Srećom, prevodioci su poznati po tome da se vešto “ogrebu” o mnoga znanja jer im je upravo to i posao – da obraćaju pažnju na detalje dok kroz njihove ruke i uši prolazi more informacija i materijala. Sa specijalizacijom i iskustvom dolaze preporuke i bolja cena.

12. Postoji li kolegijalnost u branši? Kako stojimo što se tiče radne etike, morala, odgovornosti, profesionalnog ophođenja, ljubaznosti… Pretpostavljam da je prevodilačka, kao i svaka druga branša, na udaru brzog življenja, trke za novcem i nelojalne konkurencije…?

Kada je reč o samim prevodiocima, izuzetno je teško pronaći saradnike sa kojima se savršeno razumete, ali je izvodljivo. Kao što je teško naći dobrog prijatelja, nije lako naći nekog ko je dosledan u pogledu kvaliteta svog prevoda. Svako ima neki drugi cilj i nivo znanja, a nismo ni svi istih nazora. Trudim se zato da svoj krug saradnika ne širim olako. Ne bih voleo da ovde priča krene samo o lošim aspektima, ali mnoge kolege i koleginice neozbiljno shvataju rokove, ne proveravaju sopstveni prevod, ne javljaju se na telefon u radno vreme, a svi se oni pitaju kako neko drugi ima više posla od njih.

Ne mogu da živim u strahu da će mi neko od saradnika ili konkurenata napraviti problem. To nije pitanje branše, već ko je čovek a ko nečovek. Trudim se da izgradim dobar odnos i sa saradnicima i sa klijentima. Kvalitetan odnos sa klijentom me je više puta zaštitio od pokušaja preotimanja poslova.  Nelojalna konkurencija je ružna stvarnost. Kod nas postoje veliki igrači i male agencije – sa potpuno različitim pristupom poslu, saradnji i moralu. Ima tu i političkih veza, nameštenih tendera i drugih ozbiljnih problema. Kako sam rešio problem nameštenih državnih tendera? Nisam. Povukao sam se i prestao sam da učestvujem u njima, radim uglavnom u privatnom sektoru. Nisam zainteresovan za takve igre, a nekom su jedini način rada.

13. Da li smatrate da su prevodioci u Srbiji danas adekvatno obrazovani i poseduju li sve one veštine neophodne za ozbiljno i profesionalno bavljenje ovim zanatom? Pritom, mislim naravno na znanje jezika – i maternjeg i stranog, ali i na poslovne veštine, na kulturu ponašanja i sve što ista podrazumeva (izgled, ophođenje, komunikacija, korespondencija…)?

Verujem da sam na nešto od toga već i odgovorio. Zaista postoje vrhunski prevodioci, ozbiljni saradnici, ali i oni drugi koji su površni. Ne mogu ih strpati u istu vreću. Poznajem izuzetno vredne i ozbiljne kolege i koleginice, koji studiozno pristupaju svom poslu. Oni uglavnom čine da razmislim o sebi i prepoznam svoje pravo mesto u branši, umesto da umislim da sam mnogo važan i nezamenljiv.

Nekad prosto nisu prevodioci krivi što im nedostaju neophodne veštine jer nisu imali prilike da ih steknu ili ih njihovo okruženje nije zahtevalo.  Nešto od pomenutog u ovom pitanju se kao manir, znanje ili veština može steći samo ako je neko najpre radio u ozbiljnom kolektivu. U mom slučaju, to je bio posao na jednom inostranom projektu, gde sam se kao mlad prevodilac susreo s poštovanjem, vrednovanjem truda ali i pravilima poslovne etike. Omogućeno mi je da unapredim svoju efikasnost u radu i napredujem. Tu je bilo prilike da otputujem poslovno u inostranstvo i vidim kako stvari funkcionišu drugde, ali i da sarađujem i sa različitim tipovima rukovodilaca, činovnika i političara, zavirim u državne ustanove… Sve naučeno mi je omogućilo da nastavim da dobijam poslove u kontinuitetu / da klijenti steknu poverenje u mene i da me konstantno angažuju.

14. Da li je odmah po završetku studija moguće da neko dobije zvanje / status prevodioca? Koliko godina prakse smatrate optimalnim vremenskim rokom da bi se ‚‚ispekao zanat„ i šta je to što ‚‚nedostaje„ na studijama jezika a neophodno je za prevodilačku struku? Šta biste uvrstili u nastavni program?

Ništa bez iskustva i prakse. Možda je teško definisati optimalni rok, jer svako napreduje drugom brzinom, na osnovu prilika koje mu život pruža. No, presudno je da se već tokom studija uveliko  radi na prevođenju, što oni studenti koji su više skloni podučavanju jezika često propuste. Kasnije kad se pojavi potreba za prevođenjem, ti vrsni profesori jezika i poznavaoci jezičkih normi se nađu u problemu i treba im dodatno vreme da se prilagode – što se može izbeći. Kad kažem tokom studija, ne mislim na zadatke koje daju profesori, već na manje honorarne poslove, bilo da su u pitanju usmeni ili pismeni prevodi. Ne treba gubiti godine da bi se tek posle 5 godina studija otkrivalo kako prevodilaštvo u praksi zaista funkcioniše. Ne bih se zaletao ka agencijama tako rano, jer to samo dovodi do veštačkog obaranja cena na tržištu, često na štetu ostalih kolega i kvaliteta usluge. Pomenuo sam na početku, studenti danas imaju bolju pripremu u oblasti prevođenja nego kad sam ja studirao i to je dobro. Moj uvid u današnji sistem studija jezika na filološkim (i filozofskim) fakultetima je vrlo ograničen, jer sam svoje obrazovanje sticao pre uvođenja tzv. Bolonje a nisam aktivan u akademskoj zajednici. Ono što bih svakako predložio je rano i detaljno upoznavanje studenata sa prevodilačkim alatima-softverom jer budućnost prevodilaštva nas vodi razvoju veština na polju unapređivanja i kontrole kvaliteta mašinskog prevoda. Čitav sistem mašinskog prevođenja i primene tehnologije je potrebno temeljno izučavati. Jer, možda će za 10-15 godina mašinski prevod biti odličan, ali iza njega će stajati vojska lingvista koja se bavi razvojem strukture i algoritama na kojima takav sistem počiva. Posao za lingviste neće nestati s neminovnim razvojem tehnologije, samo ćemo imati malo drugačiji zadatak.

15. Kako ste vi stekli radno iskustvo? Da li je poželjno početi ‚‚malim koracima„ kao npr. saradnik u nekoj agenciji ili uz vođstvo mentora a tek kasnije se otisnuti u preduzetničke vode? I koji savet biste dali kolegama na početku karijere? Kako da naprave prve korake?

Uvek bih preporučio da se ne izbegava postepeno sticanje iskustva. Kao što rekoh, još tokom studija treba aktivno tražiti prilike van fakulteta za usavršavanje. I sâm sam kao student počeo sasvim nezvanično pod mentorstvom jednog sudskog prevodioca za engleski jezik, kao „pomoćnik“ i uz sve greške koje sam mogao da napravim. Istovremeno, kada je reč o grčkom jeziku, prijavljivao sam se samostalno za stipendijske programe i u dva navrata sam pozvan na Egejski Univerzitet na Rodosu gde sam upoznao živi jezik a ne onaj iz knjiga i popularnih pesama. Na našoj katedri za neohelenske studije sam takođe odabran za jedan letnji program u Atini i na ostrvu Kalimnos, u organizaciji tamošnje eparhije. To je bilo neprocenjivo i svim studentima jezika preporučujem da kontakt s jezikom koji uče što pre ostvare u zemlji u kojoj se on zapravo govori. Delite letke, perite sudove u toj zemlji, makar platite neki program usavršavanja ali budite tamo kad nema nastave na fakultetu i komunicirajte samo na tom jeziku. Meni je takva nadogradnja znanja omogućila da još kao student ugovorim i uspešno preživim svoj prvo simultano i konsekutivno iskustvo na jednom višednevnom međunarodnom kongresu i shvatim da ja zaista mogu da budem prevodilac.

Pre svega, moj put možda nije uobičajen jer nisam išao putem saradnje sa agencijama ili dugotrajnog zaposlenja na mestu prevodioca. Mnoge šanse su propale, a iskustvo sam sticao u potpuno nepovezanim oblastima. Bitno je pokušavati i komunicirati s ljudima u svakoj prilici, nametnuti se. Prvu ponudu za zaposlenje sam dobio u zgradi fakulteta, praktično par minuta nakon što sam preuzeo diplomu. Prosto, zapričao se sa jednim Grkom u hodniku i eto. Vojni rok je to osujetio, prilika je propala ali hoću da kažem, nekad se prilike stvaraju potpunim slučajem, na slavskom ručku upoznate budućeg važnog klijenta koji vapi za vašom uslugom. Preko zastupništva velike inostrane farmaceutske kompanije dobio sam priliku (i uspeo) da se dokažem u prevodima u farmaceutskoj oblasti. Dobivši posao na jednom velikom stranom projektu u oblasti energetike i korporativnog razvoja stekao sam veliko iskustvo u konsekutivi, pismenim prevodima ali sam naučio da organizujem velike seminare. U osiguravajućoj kući sam radio nešto sasvim drugo, kao izvršni asistent, ali stekao razumevanje te oblasti koje mi je omogućilo da znanje kasnije upotrebim u prevodima. Dugotrajna saradnja sa jednom prevodilačkom agencijom mi je omogućila da otkrijem šta mi ide a šta ne, da uđem u priču niskogradnje, finansijskih izveštaja i akcionarskih ugovora. Sve to me je ohrabrilo da se otisnem u preduzetničke vode i evo, ubrzo će biti dvanaest godina otkako „Dobar Prevod“ posluje.

Sve ovo o sebi sam pisao prosto da bismo imali konkretan i nesavršen primer iz stvarnog sveta.  Mi stalno pričamo kako se treba specijalizovati, i to je donekle tačno. To mora početi još tokom studija. Ali mlad čovek nekad ide putem kojim ga vode dobijeni poslovi, a ne kako je idealno zamislio. Svaki od tih poslova unapredi njegovo znanje u nekom drugom smeru. Tako je bilo i u mom slučaju, ali sam sve naučeno iskoristio i usmerio u prevodilaštvo. I onda radiš s onim što imaš, kombinuješ znanja i veštine koje imaš. Ako se dogodi da su to potpuno različite veštine i oblasti usavršavanja, put je trnovit ali zaista je moguće biti prevodilac koji kvalitetno prevodi različite jezike i teme. Jedno je sigurno – ako ne radimo kontinuirano na sebi, vreme i zahtevi tržišta će nas pregaziti i ranije nego što mislimo. Učenju nema kraja.

16. Na mreži Facebook vodite grupu Kako se prevodi; kako ste dosli na ideju da je osnujete i koja su pravila grupe?

Kao i svako ko prevodi imao sam bezbroj prilika da se usred važnog posla zaglavim na izrazu za čiji prevod naizgled nemam rešenje. Nekad sopstvenom krivicom, a nekad nisu pomagali ni rečnici, ni svi mogući izvori, telefoniranje cenjenim stručnjacima… I onda sam jednom takvom prilikom pomislio kako u tom trenutku bezbroj mojih koleginica i kolega ima sličan problem koji bi zapravo mogao da se mnogo brže reši organizovanom saradnjom, poput rada u grupi. Odmah sam osnovao neformalnu grupu koja je, začudo, istog dana dobila stotinak članova i svoja prva pitanja. Ispostavilo se da grupa može da okupi ljude iz svih država koje su nekad činile SFRJ, ali i susedne zemlje, celu dijasporu i strance koji uče neki od naših lokalnih jezika.

Pre svega, želeo sam da potpuno izbacim faktor konkurencije iz grupe i zabranio sam reklamiranje. Odmah su sankcionisana bilo kakva prepucavanja na temu ratova kroz koje je region prošao ili čiji jezik postoji a čiji ne. Ne prihvatam surovost prema osobama koje postavljaju pitanja, niti kritikovanje zbog neznanja ili eventualne nepismenosti. Postoje uže stručne grupe za opismenjavanje, a u ovoj je suština brza pomoć i nalaženje rešenja. Članove grupe ne čine samo prevodioci već svi koji zapnu na nekoj reči, bez obzira koji je jezik u pitanju i koji je njihov stepen pismenosti. S druge strane, za odgovore je važno da budu ispravni. Grupa je dakle operativnog tipa, rešenja kompleksnijih problema olakšava brainstorming, ponekad i više desetina ljudi (a i u po noći uvek negde neki prevodilac još radi i spreman je da pomogne), i time jedni drugima smanjujemo broj glavobolja i situacija u poslu i životu koje bi inače mogle da postanu problem. Dozvoljena su i laka pitanja, a kome smeta što su mnogo laka, samo nek sačeka pitanje kakvo smatra da zaslužuje. Naravno, pored pitanja kako da se nešto prevede, pojavljuju se i druge teme iz oblasti lingvistike, dele se legalno dostupni besplatni rečnici i novinski članci povezani sa prevodilaštvom. To sve održava grupu živom. Dakle, ideja je pomoć, uz uslov da pitanja budu ograničena na par izraza, do jedne rečenice, kako ne bi došlo do zloupotrebe tuđe dobre volje. Na tom talasu saradnje i međusobne pomoći, grupa je od avgusta do 2014. do danas okupila oko 15500 članova a statistika kaže da je uvek par hiljada članova aktivno. Jako me raduje što je ta ideja zaživela uprkos tome što važim za nemilosrdnog administratora. Ako jedan čovek danas dobije svoj odgovor, misija je uspela.

Po samoj prirodi stvari, grupa je pored direktne pomoći dovela do međusobnog povezivanja velikog broja ljudi, što je nekom donelo poslove a nekom prijatelje a i ja sam se povezao s jednim brojem koleginica i kolega na istoj talasnoj dužini.

17. Interesantan je grafit sa početka intervjua – uključi mozak. Reći ću Vam na šta me asocira i, iako zvuči paradoksalno, sigurna sam da ćete me razumeti: posle ovoliko godina radnog i životnog iskustva, uključi mozak za mene znači ‚‚prisustvo‚‚ jednog ‚‚mozga iznad mozga‚‚ gde taj ‚‚glavni mozak‚‚ uključuje ovaj ‚‚radni‚‚ striktno selektivno i umereno (baš kao što sam posle dugog niza godina počela da selektivno radim prevode i da biram klijente – stavljajući svoje zdravlje na prvo mesto). Eto, taj ‚‚glavni‚‚ mozak treba uključiti i njegov posao je da odredi kada telo i um da zastanu, da ‚‚iskoče‚‚ iz tog začaranog kruga multitaskinga, stresa, visoke koncentracije i trke sa rokovima i da uživa sa porodicom i prijateljima, na odmoru, izletu, nekom lepom koncertu… U prevodu: da održava onaj čuveni life-work balans! Jer, posao nam neće pobeći – život hoće. Na šta Vas ta poruka asocira? 

Taj grafit je univerzalne prirode, primenljiv na različite sfere života. Kad sam se fotografisao, imao sam u mislima stih Partibrejkersa, budnost da se u svom okruženju prepozna sve što nije u redu i da je takva budnost najbitnija za promenu društva nabolje.

„Da li veruješ meni,
ili misliš svojom glavom…“

A nekad, kad ga u prolazu vidim, poruka kao da glasi: Ne dozvoli sebi da postaneš pasivan. Previše sugrađana su dovedeni u stanje apatije, a mnogi nisu ni svesni da postoji naziv za to. Naravno da je razloga bezbroj, ali primetan je obrazac ponašanja gde kapacitet za negovanje sopstvenog bića ili kvalitetno odgajanje deteta jednostavno opada. Nije loše podsetiti se na to, umiti se hladnom vodom i zapitati se „Zašto sam ovde? Šta to radim?“. Da! Grafit je lako mogao glasiti Šta ja to zapravo radim? i jednako bi terao na buđenje. Svakako, ovaj sa fotografije mi poručuje ne dozvoli da ti se stvari same dogode – budi njihov pokretač.

I ovo što ste Vi napisali je isto interesantno tumačenje, meni blisko. Moramo isključiti robota u sebi koji večito grabi za rezultatima ili novcem, pod izgovorom stalnog napretka. A šta je s napretkom koji nije vezan za novac, posao ili nekakvo dokazivanje? Kad je on prestao da bude važan? Nas koji se prevodilaštvom bavimo, ono ume da nagradi velikim zadovoljstvom ali i ponekad dovede i do frustracije. Ono je važan deo naših života, ali je i dalje samo deo i to ne treba zaboraviti. Sve ostalo što čini naše živote je jednako važno kao i posao, koji god da smo odabrali. Ta budnost je važna zbog spoznaje kad se gubi ravnoteža i kada krckaju temelji, kako bismo ostali zdravi i bili zadovoljni svojim izborima. Uključi mozak!

18. I za kraj, kako naručiti usluge prevođenja?

Kao što sam napisao, agencija Dobar Prevod je registrovana tako da pruža usluge pismenog prevođenja samo pravnim licima, organizacijama i ustanovama. Ako neko iz ovog teksta zaključi da njegova organizacija ili preduzeće ima potrebe za uslugama koje ja i partneri pružamo, može mi se obratiti na mejl agencije. dobarprevod@gmail.com.

                                                    Hvala najlepše i puno uspeha u radu!

You Might Also Like