Dolaze prerušeni
U zlatnom ovčjem runu
Ma tako naivni
Kameleoni
Preslikavaju te
I liče – na tebe
Uzimaju tvoj oblik
Lik i pokrete
I zauzimaju stav
Obećavajući
Skoro ništa nisu propustili
Nema znakova da ih odaju
Sem jednog:
Imaju vremena
Dosta vremena
Ne žure kao ti
Jer ništa ne prave
Ne stvaraju
Ti si meta
Ti si žrtva
Da li su grabljivice ikad umorne?
A pijavice?
Ne. One žive
Od tvoje krvi
Od tvog rada
I tvojih ideja
Odbaci ih
Jer snage imaš
Njih je snaga i privukla
Tvoja snaga
A zatim kreni
Dalje
Bez osvrta
A kad ih opet sretneš
Prepoznaj vreme
I meri i odmeravaj
Prati znak
Budno prati
Jer možeš
Nek te ne ponese rad
Nek te ne zanese delo
Jeste ono magično
I lepo
Ali oslepljuje
Nosi čoveka svojom lepotom
I oplemenjuje
A plemenitost,
Odbacuje lukavstvo
I te kako potrebno
Da prepoznaš pijavice
Jer one su vesnik
Grabljivica
Posle kojih dolaze
Lešinari
I zato se otrgni
Koristi njihovo oružje
I prepoznaj – ne njih
Već vreme
Uloženo – u tvoju propast
I ne pitaj se
Šta je iza
Da li ljubomora
Ili možda zavist
Ili samo puka
Dobro znana korist
I dobit i ćar – ma kako mala
Jer njima je dobro
Koliko god ućarili
Od tvoje krvi
I tvog znoja
Zato prati – vreme
Jer imaju vremena
Za druge – za tebe
A ne za sebe
Zato što
Sebe nemaju
Nemaju bez tebe
Ti si njihova krv
I život pusti
Tuđ i ukraden
