Toga dana u svitanje
Izrodi se sve kroz granje
Opaki zrak zala pustih
Tražeć’ kuću, zlatousti
Lukav, zao, sladak, mio
Ma gde sve već nije bio
Tražeć’ majku, seb’ stanište
Mili, cvili, slatko ište
Po tlu suvom ono tresnu
Majku svoju nađe besnu
Osušeno, neplodno tlo
Izrodi svoje prvo zlo
———–
Iz vrtloga arhaičnih
Zavrzlama prvobitnih
Svih propusta i lenjosti
Kovitlaca, tih gluposti
Uobražene gordosti
Samožive te ludosti
Misleći da pametna je
Samo zato što majka je
I što uspe da ispuni
Svoju dužnost toj svetini
Što nalaže da baš svaka
Žena treba postat’ majka
Baci ona svoje dete
Na te glupe, bludne svete
Samog pakla crni cvet
Što je majci tako lep
Što mu samopouzdanje
Prenese ko vaspitanje
Da se svi u nadi slade
Kad ga vide, snove grade
Kako će im dati možda
Deo moći crnog vožda
———–
Pa polako kret’ da teče
Sve još jače pa sve preče
Baulja, da mili poče
Da kuka kako ga koče
Nepravedni neki ljudi
Što su loši, zle im ćudi
Da je gamad to sve teška,
Nabedi ih da je greška
Tu u njima, i samo tu
Tu je uzrok svakom zlu
———–
Dok oni, jadni i slabi
Podložni svakoj barabi
Sve olako prihvatiše
Pa tu bolest proširiše
Dok se staro zlo lukavo
Sve u slast osmehivalo
———–
I sagoše se dobri ljudi
Poklekoše pred tom ćudi
Ne znajući šta to vole,
Koga kude, kom’ se mole
Pakla strašnog samoj zveri
Mic po mic, na njine dveri
Uvuče se tiho, milo
Sve bez borbe, sve pod krilo
Uza samo srce stade
Zaposednu stare, mlade
U zabludi svi u mraku
Prevrću se u tom džaku
Komešaju sve čeljadi
Nadaju se svi nagradi
Sluge verne, sve junaci
Poklekli su, dobri đaci
———–
I izmaknu se zlo lukavo
Pa se vrati se na tlo staro
Svako njemu odgovara
Lukava je lija stara
Neki skaču, drugi kunu
Zaklinju se i proklinju
Pravdaju se pa mal’ krive
Sve na svetu druge žive
I pitaju sami sebe,
Gde je vođa, gde se dede
Ostavi ih da se kolju,
Sve u krvi, sve u znoju
Pravdaju se oni sami,
Kako nisu baš u tami
Niti su pred njim poklekli
Niti samo zlo dorekli
Sámo ono onda niče
Pa ispreda razne priče,
Evo, Boga sad dozivam
I sve Svece ja prizivam
Zar bih ja, ne, nikada…
Tak’ se ljigav’ slabić pravda…
———–
I sve majke zamukoše
Pa se na čednost pozvaše
Gospođe i gospodar’ce
Đavolove drugarice
Zažmuriše, utihnuše
Tako im je, pa najlakše
Jed`no zlopamtila ona
Spasioci sveta ova
Prorekoše svi zlu u glas
Kako mu je kucn`o čas
Mačem pravde zamahnuše
Pa po džaku udariše
———–
A zlo gleda sve sa strane
Baškari se, kao lane
I posmatra te heroje
Lažne nade sve majore
Jadni kak’ se koprcaju
Krst na leđima nosaju
Al’ za koga, al’ zbog čega?
Zbog rulje priproste brega
Zbog slabića svih tih jadnih
Lažnih vrednosti svih gladnih
———–
Osmehnu se zlo lukavo
Navuč’ seb’ lice tupavo
Kajanja, dobrote meke
Saosećajnosti reke
Pa poče da ono kliče
Poklike pobede sriče
I zaprati ga sva gamad
Jer je opet uhvati glad
Za izazovima novim
U zabludama tim brojnim
Pa poleteše u novo,
Zlo čemerno đavolovo
———–
Tek šačica smernih nekih
Iz tog kruga izletelih
Osvešćenih tih čudaka
Za ostale – tek ludaka
Jer ne vrte se u krug
Kako da im budem drug?
Ko su oni, vazda šta su?
Zašto svom ne daju glasu?
Kom’ da kažu, to je kamen
Duše probuđene bremen
Što i dobro i zlo spozna
Smenjuju se, četa grozna
Krug taj mota, kraja nema,
A početak se tek sprema
Tek šačica onih, nekih
Iznad kruga izdignutih
