Ako živite za pisanje, moći ćete i da živite od pisanja. Ali ako vam je cilj da živite od pisanja a ne živite za pisanje, nećete živeti od pisanja. Nataša Ilić
Ako vam ova kratka poruka zvuči nejasno i ne daje odgovor na pitanje šta znači živeti za pisanje – možda nije zgoreg zapitati se da li je živeti od pisanja pravi izbor… Jer, nijedan ‚‚pravi‚‚ pisac se nikada nije zapitao šta znači živeti za pisanje – on piše, i to je njegov prirodni nagon. Ne pita takođe ni zašto da piše – prati svoj unutrašnji poriv; ne zanima ga koliko novca će mu sledeća knjiga doneti – nije trgovac, ne vaga svoju inspiraciju u želji da je proceni i brže bolje unovči na tržištu. Za one koji vagaju – pravo pitanje je zašto žele da postanu pisci. Koji motiv se krije iza njihove želje? Za pisca, ne postoji motiv; ne postoje pitanja; ne postoji ‚‚cilj‚‚ – pisanje je cilj sam po sebi; nema dilema, skrivenih strategija i prečica. Inspiracija ga nagoni da je pretoči u reči; lavina koja buja iznutra i vapi da se iznedri; umetnost koja žudi da oplemeni… Zato je pitanje Kako živeti od pisanja pogrešno pitanje: čim se zapitamo kako – umetnost ustupa mesto trgovačkoj strategiji; a inspiracijom se ne trguje – ona se javlja – ili ne; predstavlja Božji dar, lepršava u svojoj nestalnoj tanušnoj prirodi; ne da se ukalupiti u podmukle strukture ovoga sveta… Ne; jedno negira drugo. Tako jednostavno. I zato, u svetu jednog pisca, ne postoji ni zašto ni kako… On ne žudi da se proslavi, stran mu je pojam ‚‚uspeha‚‚ i slave… Ah… Tek do slave mu nije stalo… I zato, pisac se nikada i ne pita kako da ‚‚postane‚‚ pisac – on to jednostavno jeste. A za onoga koji jeste, ne postoje pitanja.
