Interviews

Između mora i oblaka

23. decembar 2022.

Intervju sa Nađom Vržinom, preduzetnicom, pedagogom, filantropom i aktivistom u dijaspori, svetskim putnikom, umetnicom življenja.

Nađo, hvala na izdvojenom vremenu i što ste pristali da date intervju za Portal Urbana legenda.         

1. Znamo da ste se jedno vreme bavili privatnim biznisom; koliko je teško koordinirati saradnike koji žive u različitim državama, dolaze sa različitih govornih područja i pretpostavljam, imaju i različit pristup radu a često i pogrešnu sliku o onoj ‚‚drugoj‚‚ zemlji?

Privatnim preduzetništvom, uvozom i reexportom naftnih derivata iz Evropskih rafinerija u Srbiju, bavila sam se u privatnom sektoru u periodu od 1998.-2005. god. Oblast plasmana energenata je sama po sebi veoma kompleksna i konkurentna jer proizvodnja počinje sa uvozom sirovine, potom prolazi kroz rafinerije koje su najčešće vlasništvo državnog sektora, plasira se kroz veće i srednje komercijalne firme i onda stiže do velikih i srednjih potrošača a na kraju lanca i do individualnih potrošača na malo. U jednom periodu, sećamo se, zemlja je bila pod ekonomskim embargom i pod uticajem negativne propagande od strane zapadno orjentisanih medija i to je svakako dodavalo nove izazove i pritiske u poslovanju u naftnom sektoru. Evropske rafinerije su bile podeljene u uglavnom dve grupe, Madjarski MOL, Bugarski NEFTOCHIM (sadašnji LUKOIL) koje su funkcionisale po istočnom principu i bile znatno otvorenije relevantno sa stanjem u Srbiji, i druge grupe, Britanski Shell, British Petrol, Italijanski AGIP Petroli i grčki HELLENIC PETROLEUM koje su su poslovale po ekstremno zapadnom principu, rigorozno i nesavitljivo što se tiče  uslova. Na domaćem tržištu, i u Srbiji i u Republici Srpskoj, nije bilo dovoljno derivata za snabdevanje ustanova i benzinskih pumpi te je doprinos privatnog sektora, uvoza i plasmana goriva u to vreme bio značajan doprinos u vreme krize kroz koju je zemlja prolazila. Kordinacija i taktika rada sa tako različitim saradnicima je svakako trebala biti ekstremno prilagodljiva, i to iskustvo funkcionisanja izvan svih zona komfora je svakako bilo izazovno i teško posmatrajući ga sa današnje vremenske distance. Ipak, to je jedno iskustvo koje me je odlično pripremilo za mnogo sledećih faza u životu.

2. A kako stoje stvari što se tiče preduzetništva u Grčkoj danas? Da li je privatan biznis trenutno isplativ? Svi se sećamo velike svetske krize 2008 koja je pogodila sve zemlje pa i Grčku. Kakav je bio život posle te prve krize a kakav posle ove druge koja je nastupila u prethodne 2 godine? U suštini, te dve krize su se nadovezale jedna na drugu i sigurno ostavile traga u svakodnevnom životu.

Istina je da je trenutna situacija u Grčkoj zbog visoke poreske stope, nameta i preskupih energenata jedna od najtežih u EU za privatno poslovanje malih i srednjih preduzeća. Pre samo desetak godina, prodavnice i mali ugostiteljski objekti su bili stub obrtnog kapitala na slobodnom tržištu a sada je taj sektor desetkovan i katanci se stavljaju svakodnevno na veliki broj radnji. Kriza 2008. god. se u Grčkoj nastavila zbog velikog pritiska EU na Grčku da vraća dug, te je standard građana slabio i to sve do danas. Treba reći da je turistička grana donosila solidan godišnji prihod Grčkoj ekonomiji sve do COVID pandemije, ali sam za sebe i na zbirnom nivou, taj doprinos nije dovoljan. Zemlja je od ulaska u EU smanjila industriju, privredu, agrar, zatvara energetiku, a privatni sektor rapidno propada pod poreskim teretom te kriza uzima ozbiljne razmere. Geopolitička situacija Grčke već decenijama balansira u pravcu NATO saveznika, kao zaštite od  moguće Turske militarne i teritorijalne invazije (i pretnje takozvanog „Istočnog pitanja“) a vlada je uslovljena na lojalnost EU. Današnji stanovnici grčke zaboravljaju nasledstvo drevnih predaka o demokratskom uređenju društva i građanskim pravima, i spuštene glave prihvataju ovakvo stanje kao neminovno. Mala privreda odumire a mladi i obrazovani traže zaposlenje u inostranstvu. Čini se da, ako se ovako nastavi, poslovaće  samo nekoliko velikih korporacija i državni sektor dok se nezaposleno građanstvo zamajava sitnim socijalnim dodatkom. Trenutno povezujem saradnike u start up fazi, za projekat umrežavanja prodajnih objekata, na lokalnu mrežu, i po svoj prilici plasiraće se izvan Grčke, jer nema indikatora da će kriza u Grčkoj ubrzo proći.

3.Naši ljudi biraju Grčku kao No 1 turističku destinaciju. Koja mesta su po vama najbolja za odmor?

Grčka ima prelepu prirodu i enorman broj kilometara obala i plaža ali posle obilaska većine njenih krajeva najjači utisak na posetioca ostavljaju njena ostrva, na kojima može da se suštinski doživi Mediteran svim čulima. Aristokratski Rodos, elitni Mikonos, romantičan Santorini, misteriozan Samotraki, tradicionalni Paros, istočnjački Lesbos, samo su neka ostrva koja se moraju doživeti. Moj stalni boravak u Grčkoj je započeo upravo na najvećem ostrvu Mediterana Kritu, koje je zapravo posebna geofizička celina u odnosu na ostatak Grčke. Nezaboravne četiri godine provedene na Kritu i dan danas smatram najdužim godišnjim odmorom koji se odvijao i pored običnih svakodnevnih obaveza. Kritom je vladala Minoanska civilizacija iza koje je ostala palata u Knososu koju turisti masovno posećuju. Za Krit su vezani starogrčki mitovi, jedan o princezi Ariadni, ćerki kralja Minasa, koja je pomoću klupka kanapa spasila Minotavrosa (mitsko biće sa glavom bika), koga je Minas zatočio. Lavirint je sagradio arhitekta Dedalos , isti onaj koji je sa svojim sinom Ikarom pokušao da pobegne sa Krita, poletevši krilima koje je sam konstruisao. Kritom su prolazile mnoge kulture i civilizacije pa ćete naći tragove iz raznih istorijskih perioda, od Venecijanske Republike do Turskih i Arabijskih znamenja i religiozne Vizantije. Krićani su u više navrata tražili nezavisnost od ostatka Grčke jer su se samorganizovano branili od napadača kroz istoriju, sve do poslednje padobranske invazije nemačke u 2. Svetskom ratu ali i od one mirne invazije hipika, koji su nastanili pećine Matale. Krit ima neverovatne plaže ali i planinska mesta – ovenčan je planinskim vrhom Psiloritis. Raznovrstan je, magičan i pun ponosa u svakom žilavom Krićaninu koga upoznate. Možda ga najbolje oslikava Kritska narodna muzika, njihov žičani instrument lira i stih četverac koji se naziva matinada; spojeni zajedno, predstavljaju najintenzivniji muzički doživljaj koji ne treba propustiti.

Umetnička Hanja, trgovački Iraklion, starinsko Retimno, svetlucavi Sv. Nikola, trenderski Hersonisos, usamljena Sitia ili Ijerapetra sa najlepšim ženama su gradovi koji krase ostrvo. Brojni manstiri sa riznicama ikonopisa poznate Kritske škole iz 13.veka, isceliteljskim ikonama (sveta Marina), moštima Sv. Đorđa kao i mnoge druge relikvije, pružaju bogato religijsko iskustvo za vernike. Fantastične plaže pružaju se i sa manje posećene afričke obale Krita, a zbog posebne podvodne vegetacije odlične su za podvodni ribolov. I ako se već odlučite za Krit, ne propustite dramatičan zalazak sunca iznad najšire peščane plaže Falasarna, nadomak Hanje, po mnogima je magičniji i lepši od onog prehvaljenog na Santoriniju.

5. Da li su popularna letovališta ‚‚precenjena‚‚? Naši turisti se žale na skupoću i na ‚‚pretrpanost‚‚: na plaži je nemoguće naći mesto, ležaljke se iznajmljuju po različitim i često enormno visokim cenama a usluge po lokalima se pružaju po principu ‚‚što brže to bolje‚‚. Nema više onog individualnog, ljudskog pristupa gde vlasnik restorana ili butika ima vremena da popriča sa mušterijama, da se upozna sa njima i zašto da ne, da se razvije i neko prijateljstvo – kao u stara dobra vremena – između dva bratska naroda.

Vidno je da su cene robe i usluga na popularnim destinacijama ove godine bile nešto više, a da je kvalitet usluge u domenu srednjeg i nižeg turizma opao, to je sasvim logično jer Grčki pružaoci turističkih usluga pokušavaju da ostvare zaradu sa izuzetno visokim početnim cenama robe, hrane, pića i energenata sa svog domaćeg tržišta. U srednjoj i nižoj klasi turizma dolazi do pokušaja povraćaja prometa u turizmu na nivo pre COVID pandemije tokom koje je turistički proizvod Grčke pretrpeo veliki pad. Povećanjem broja usluga a smanjenjem kvaliteta iste, dolazimo do utiska da Grci naizgled nisu toliko predusretljivi sa turistima, ali nije tako. Na samom kraju lanca u turizmu su osobe koje direktno uslužuju turistu, dakle konobari, prodavci i razni sezonski radnici. Ove sezone oni su bili za 20-30 % manje plaćeni, a prekovremeni rad, neprijavljivanje radnika, uskraćivanje smeštaja i pretnje otkazom su brojni problemi sezonskih radnika u Grčkoj. Pitamo se koliko mogu biti nasmejani i ljubazni dok vas uslužuju? Nama, povoljni turistički aranžmani u pretplati preko agencije sa prevozom i smeštajem deluju dobro na početku, ali menjaju sliku kada već stignete do plaže i nemate izbor nego da platite uvećanu cenu ležaljke. Najčešći krivci za to su veliki porezi, povećane komunalije i razne dozvole koje vlasnik plaća. Srećom, Srbi su snalažljiv narod i na letovanju se često dohranjuju iz gepeka svog automobila, kupuju prehrambene proizvode u lokalnom Lidlu a uveče prošetaju uz neki giros ili sladoled i tako balansiraju ekonomske izazove kupanja u Grčkoj. U visokom turizmu, veliki hotelski centri posluju na kontu kredibilnosti za predstojeću sezonu, mahom već duguju za komunalije i velike troškove održavanja objekata pa se sezona otvara na osnovu proračuna posećenosti. Osoblje im je kvalifikovano a usluga kvalitetna. U slučaju da odaberete verziju all inclusive letovanja, svaka usluga u hotelskom centru vam je dostupna kroz narukvicu. Razlikuje se i sami turisti u ponašanju na odmoru, oni sa severa u luxuznim hotelima provedu i po 10 dana opruženi na ležaljci pored bazena ustajući samo zbog obroka, i odatle se prosto vrate nazad na aerodrom. Balkanci vole aktivniji odmor, obilazak okoline i istorijske znamenosti, komunikaciju sa domaćinima. Rusi vole ekskluzivu na skupim ostrvima, a Britanci jahte i plovidbu od luke do luke. Iznenađenje je da su letos u Grčkoj veoma brojni bili Španski turisti.

6. Neko ste ko živi u Grčkoj i tu ste na terenu svaki dan, pretpostavljam da ste dobro upoznali i navikli se na grčki mentalitet i obišli razne destinacije. Koja mesta birate za odmor i zašto?

Današnji Grci su kompleksnog karaktera, svakodnevni život im obiluje kontradiktornostima i ne treba ih shvatati isuviše ozbiljno pre nego ih zaista upoznate, a za to su potrebne godine i debeli živci. Meni je iz Soluna najbliži Halkidiki za odmor vikendom. Drugi prst Halkidikija je zeleniji u odnosu na prvi i sa manje turista, more je čistije i pogodnije za vodene sportove i podvodni ribolov koji mene zanima. Mnogi srpski građani su zainteresovani za kupovinu nekretnine u solunskoj oblasti ili na Halkidikiju zbog blizine i mogućnosti putovanja automobilom iz Srbije. Moje iskustvo sa posedovanjem nekretnine na Halkidikiju je pozitivno ali u smislu da se odatle pruža prednost bržeg stizanja do različitih destinacije na sva tri prsta – u zavisnosti od dnevnih planova. Precenjen je utisak da je stan ili kuća na moru trajno rešenje za odmor jer u stvari ograničava lokacijom, ako vas ta nekretnina vezuje da svake godine treba da letujete na istom mestu onda se gubi suština doživljaja odmora i promene. Mišljenja sam da bi svaki odmor trebao da vas obogati novim iskustvom jer to je suština pravog turizma. Grčka pruža najraznovrsnije lokacije i veliki izbor za kreiranje kvalitetnog i posebnog odmora svaki put.

7. Šta vas je privuklo Solunu, koji je inače nezaobilazna destinacija Srba na putu automobilom iz Srbije, i da li je razlog tome mentalitet ljudi i kultura koja više nalikuje nama. Koliko je Srba u dijaspori Severne Grčke i kako žive?

U Solunu kuca srce prave, iskonske Severne Makedonije, otadžbine severnih Grka koji su oduvek nosili ovaj naziv, Makedonci, još mnogo pre Aleksandra Velikog. Mentalitet iako mediteranski je mnogo sličniji našem, balkanskom, a srpsko stanovništvo postoji u Solunu još od druge polovine 18.veka o čijoj brojnosti svedoče zapisi srpske crkve o venčanjima, krštenjima i sahranama Srba u Solunu. Danas, grčki studenti u Beogradu ili Nišu često dovedu srpsku nevestu nazad posle studija ali i mlade Srpkinje na letovanju ostanu vezane brakom za Grka, tako da postoji priličan broj dece iz mešovitih brakova kojima je učenje Srpskog jezika dostupno u Dopunskoj Srpskoj školi Sveti Sava, u Solunu, a podržano je od Ministarstva Obrazovanja R.S. i Opštine Solun. Proteklih godina, okupljene i vredne srpske žene u dijaspori su aktivno radile na promovisanju srpskog kulturnog i tradicionalnog nasleđa u okviru postojećeg Grčko Srpskog Udruženja žena Soluna, i predstavljale Srbiju na mnogim jezičkim, muzičkim i kulinarskim festivalima u Grčkoj. Bogata jezička baština, naš ženski hor i srpski tradicionalni sto je bio svuda izuzetno dobro prihvaćen. Drago mi je da sam kao predsednik Udruženja žena, za četiri godine rada dala svoj patriotski doprinos u održanju srpske tradicije u dijaspori. Ovde, u Makedoniji dakle, Srbi imaju dublje istorijske i teritorijalne veze koje su nekada dosezale do Hilandara, stoga smo ovde veoma poštovani, bratski narod Grčke.

8. Šta biste izdvojili iz grčke kuhinje? Koje specijalitete rado pripremate?

Mediteranska kuhinja je u samom vrhu najuravnoteženijih i najraznovrsnijih kuhinja u svetu. Pored maslinovog ulja, kvalitetnih tvrdih sireva, fete i mlečnih proizvoda, zastupljenosti ribe i morskih plodova, kozijeg, jagnjećeg i svinjskog mesa, skoro svog povrća i voća, tu su i kvalitetna vina. Zaista raznosvrsna ishrana puna hranljivih materija i mnogi već znaju šta sve uključuje Mediteranski meni. Ja izdvajam osobenosti koje ima kritska kuhinja i ovo je prilika da dodam neke kuriozitete. Krićani  često jedu puževe( χοχλιούς), ubrajaju ih u mezetluke i spremaju na nekoliko načina, u tiganju, barene ili u sosu a jedu ih viljuškom, tehnikom izvlačenja sa okrnjenog vrha puževe kućice prema gore. Sakupljaju razno aromatično bilje i rastinje u prirodi, takozvano horto  (χόρτο) od kojeg savijaju pitu ili ga bare za salatu, veoma mirisno i aromatično zelje. U kritskim selima, na tradicionalnom svadbaskom ručku kuva se kozije meso u kazanima i u toj vodi zakuva pirinač i gostima se posluži kao supa, zapravo jedan gusti pilav koji se jede viljuškom. Tako obavezno počinje gozba a posle se služi sve ostalo: pečenja, salate, jela i slatkiši. Poznata riblja čorba od morskih riba se naziva kakavia (κακαβιά), i kuva se sa morskom vodom a od raznih vrsta malih riba koji su preostale u ribarskoj mreži. Tradicionalni lek protiv prehlade je supa od crvene ribe u kojoj se na kraju iscede dva limuna i služi prehlađenome a prirodna je zamena aspirinu. Ne smem da preskočim mizitru, mekan slatki sir koji se filuje u malim pitama i prži u tiganju a posle posipa medom i cimetom. Krićani često jedu kunića i zečiji paprikaš sa mnogo malih glavica crnog luka i takav način spremanja se naziva stifado, tako spremaju i oktopoda.Tu je i vrsta patuljaste koze, kri kri koju čobani vode na slobodnu ispašu pa je njeno meso ukusno zbog aromatičnih trava koje brsti po kamenjarima. Ako trebam da se odlučim za omiljena jela celokupne Grčke kuhinje ipak bih izdvojila originalnu grčku musaku koja se ubraja u duplopečena jela, jer se plavi patlidžan i tikvice prvo opeku na teflonu ili grilu a onda ređaju sa ostalim sastojcima u rernu. Bešamel sos se na grčku musaku stavlja u debelom sloju, a osim topljenog putera, maslinovog ulja, brašna i mleka, u Grčkoj se na kraju procesa sklanja šerpa sa vatre i doda se jaje i rendani kačkavalj pa se masa energično izmeša dok se ne sjedini. Cilj je da se gornji sloj musake, od mesa, u potpunosti prekrije bešamel sosom do svih ivica pleha, i time praktično musaka zatvori, da nema isparenja iz namirnica. Pecite ovakvu musaku malo duže ali na tihoj vatri. Ukusi musake će se sjediniti tek kada se ohladi a Grci je jedu i sledeći dan.

8. A koje vam je omiljeno jelo kada je srpska kuhinja u pitanju?

Moram priznati da su mi se navike u ishrani i omiljena jela kroz vreme menjala. Kao dete odraslo u Zemunu obožavala sam svu Dunavsku ribu, somovinu na žaru, alasku čorbu, pržene girice na Zemunskom Keju. Od domaćih jela koja su spremale u kući volim sva tradicionalna jela, jagnjeću kapamu, sarme od kiselog kupusa, svinjske pihtije, knedle sa šljivama, pitu sa višnjama, šnenokle i orasnice. Nekom nije zanimljivo ali meni je omiljen rinflajž iz pileće supe. Sada se trenutno nalazim u Saudijskoj Arabiji i rado bih se menjala za srpsku zimsku kuhinju na nekoliko nedelja. Sa tri domaćice, bakom, tetkom i majkom koja je pri tom bila nutricionista, gledala sam ali i dosta “slušala” o kulinarstvu. U pubertetu sam se često bunila kako porodicom vlada kult kulinarstva ali se kasnije potvrdilo da zdrava ishrana znači mnogo za organizam te brojni sati provedeni u kuhinji ipak imaju svrhu.

9. Nedavno ste započeli novo poglavlje u vašem životu; u pitanju je još jedna egzotična destinacija – Dubai. Koliko se njihova hrana razlikuje od srpske i grčke?

 Usled poslovne ponude došli smo se na bliski istok pre nepunih godinu dana i trenutno suprug i ja živimo na destinaciji Saudijska Arabija KSA-UAE Ujedinjeni Emirati. Namirnice se ne razlikuju od srpske i od grčke ishrane, ima svega iz uvoza sem svinjskog mesa naravno, koje se ne koristi iz verskih razloga. Način spremanja i služenja jela međutim se veoma razlikuje. Ishrana Saudijske Arabije i Emirata potiče od originalne beduinske ishrane koja je bila nedevoljno raznovrsna, i sadržala je uglavnom kamilje i kozije meso. (Kamilje meso treba probati bez predrasuda jer izuzetno  hranljivo i jako ukusno, puno gvožđa, i uz malo strpljenja pri termičkoj  obradi može se spremiti i kod kuće). Generalno, ovde u Arabiji i Emiratima su trenutno preovladale sve druge geografski bliske kuhinje. Iračka, indijska, jordanska, egipatska, sirijska, libanska pa čak i kineska, japanska i italijanska. Dostupne su sve vrste sveže ribe i morskih plodova iz Persijskog zaliva. Svakodnevno možete izabrati ishranu, jer su razni restorani zastupljeni na celoj teritoriji. Supermarketi i pijace voća i povrća su bogato snabdeveni. Izbor prehrambenih proizvoda je veći nego u Evropi a prisutni su i američki proizvodi. Postoje i tradicionalne pijace sa obiljem začina. U pomoćnim delatnostima su zaposleni milioni pakistanskih i indijskih građana, pa je tržište bogato svim sastojcima indijske kuhinje. I naravno sve kuhinje imaju i svoju verziju brze hrane. Arabijska brza hrana zove se shawarma. To je giros od telećeg ili pilećeg mesa koji se sa prilogom salate i pomfrita uvije u arabijsku pitu i SHAWARMA je gotova.

10. Šta je još specifično za Dubai? Grad je poznat po svojoj jedinstvenoj arhitekturi…

Arhitektura Dubaija predstavlja ekstremni građevinski poduhvat zasnovan na futurističkom stilu gradnje u visinu jer tlo nema tektonskih potresa.U njemu se nalazi i najviši oblakoder na planeti, Burj Kalifa, sa čijeg je vrha, 124.tog sprata, pogled zaista nestvaran. Najveći tržni centar, Dubai Mall je manji grad za sebe a ima ogroman i akvarijum sa morskim ribama i ajkulama, fontana šou sa muzikom Whitney Huston, najveću Apple prodavnicu, restorane poznatih ličnosti. Dubai ima novu marinu uokvirenu neboderima. Palm Jemira je najveće veštačko ostrvo sagrđeno od prirodnih materijala a na njemu su hoteli i vile vrednosti preko 30 biliona USD. Karakteristična je i arhitektura hotela Atlantis u kome jedno noćenje košta od 10.000 – 25.000 USD. Veliki zabavni parkovi, muzeji, palate, kongresni i poslovni centri odlika su turističkog i ekonomskog razvojnog pravca. Dubai ima staru pijacu začina, takozvani Souk, koja se nalazi sa dve strane starog kanala. Sa jedne na drugu stranu Souk-a prevoze organizovani brodići koji zaplove čim se napune putnicima, a nekoliko starih tradicionalnih restorana vam uokviruju jedan romantičan doživljaj. Ako želite da obiđete većinu atrakcija u Dubaiju  treba vam najmanje desetak dana i poprilična suma novca. Prestonica UAE-a je zapravo Abu Dhabi,  koji je izgrađen na nekadašnjem ribarskom selu. Priča kaže da su ribari često primećivali zalutale antilope u toj regiji i prateći ih otkrili oazu, na čijem je izvoru nastao grad. Abu Dhabi je oslobođen mnogih poreza za poslovanje sa stranim partnerima, i pri internom poslovanju takođe. Iako je Abu Dhabi naizgled arhitektonski verna kopija Dubaija, u mnogo čemu je povoljniji izbor za poslovanje i stanovanje.

11. Šta je sa položajem žena i njihovim pravima kada je Dubai u pitanju? Koliko se razlikuje u odnosu na našu zemlju ili na Grčku?

U današnje vreme Saudijska Arabija i Ujedinjeni Emirati su bogati izvoznici sirove nafte a društvo koje postepeno prevazilazi oštra pravila drevnog muslimanskog šerijata vođeno je urbanom i elektronskom modernizacijom pod vođstvom Muhameda Bin Salmana, izabranog prestolonaslednika Arabijske kraljevske porodice. Žene u Saudijskoj Arabiji su sve više i više ravnopravne na radnom mestu, a već nekoliko godina voze automobile i kreću se svuda u javnosti same,  bez muške pratnje.

Na javnom mestu poštuje se pravilo pristojnog oblačenja žena i muškaraca, iako je verska policija ukinuta i nema nikakve kontrole, ostale su kazne za nepristojnost, na primer 500 SAR (saudijski rijal) za nošenje šortsa ispred bogomolje (džamije). Abaja je crni ogrtač tj. tradicionalna odora koju žene nose napolju preko odeće i time prekriva izražajni oblik tela. U poslednjih nekoliko godina novi modni trend dozvoljava razne boje i dezene abaja za mlade i moderne žene ali i skupe dizajnirane abaje za ozbiljnije i starije. Napolju se nosi i hidjab tj. šal ili marama kojom žena pokriva kosu ali nije obavezan. Nekada se u arabiji pravo na reprodukciju kupovalo, tj, brak sa više žena (harem) imao je bogat muškarac a samim tim i mnogo dece, pa su siromašni često otimali žene jer nisu mogli da ih priušte. Pokrivanje žene potiče iz potrebe da se žene zaštite od eventualnog kontakta sa nepoznatim muškarcima.

Danas saudijsko društvo krasi blagostanje i zapošljava više od 6 miliona stranaca. Stručnjaci i visoko obrazovani dolaze uglavnom iz Evrope i U.S. ili čak i Rusije. Nisko kvalifikovani radnici u uslužnim delatnostima su uglavnom poreklom Pakistanci i Indijci. Generalno, stranci nisu u obvezi da se oblače tradicionalno, smatra se da je stranac pristojno obučen ako nosi duge rukave i pantalone sa dugim nogavicama. Za žene strankinje, prijatnije je za njih same da su u javnosti zagrnute abajom ili kelebijom jer time ne izazivaju pažnju. Ako suviše otkrijete, okolina će razumeti da signalizirate da ste dostupne, a Arapi su jako uporni udvarači, treba vam veština da ih izbegnete kada vas već jednom primete. Vidimo da se emancipacija žena globalno negde odvija znatno sporije a negde brže, ali se odvija. Smatram da je mnogo veći problem što se uporedna emancipacija muškaraca ne odvija ni malo, skoro uopšte. Ako žena preuzima radne obaveze u društvu onda bi i uloga muškaraca trebala biti prilagodljivija novonastalim promenama, on bi trebao preuzeti ekvivalentne obaveze u porodici jer ga to nimalo ne umanjuje kao muškarca. Muškarci iz nekog razloga još uvek stoje na pragu evolutivnih promena čekajući dokaz da ta promena neće povrediti njihov muški ego.

12. Kako se borite sa promenama temperature kada su putovanja u pitanju? Razlike između Srbije, Grčke i Dubaija su sigurno velike.

U Saudijskoj Arabija klima je jako vruća, vreme je sunčano a veći deo godine i atmosfera je veoma suva. To je ustvari prednost jer se zbog suvoće vazduha vrućine od čak i 45 oC mnogo lakše podnose. Tokom osam letnjih meseci nema kiše, od početka novembra naleti poneki jači pljusak sa grmljavinom i munjama temperatura padne za nekoliko stepeni ali to se u principu naziva zimom. U Emiratima je međutim drugačije, letnje vrućine su zbog prisustva vlage gotovo nepodnošljive napolju. Blizina Persijskog zaliva i isparenja kanala oko veštačkih ostrva u gradu čine atmosferu zaista vrelom. Svakodnevni život funkcioniše boravkom u klimatizovanim prostorima a odatle prevozom klimatizovanim vozilima, najčešće većim SUV-om za čije gorivo plaćate tek nekih 0,55 EUR/L

13. Možete li za sebe reći da živite sa koferom u ruci ili ipak imate imate neki svoj ćošak na planeti gde ste ‚‚kod kuće‚‚?

Ozbiljno se trudim da usaglasim svoju pomalo konzervativnu prirodu sa kosmopolitskim promenama u načinu života i uviđam koliko je za to važan bračni partner sličnih vrednosti jer je tako moguće ostvariti stabilnost i harmoniju gde god da se nalazimo. Ipak, tamo gde su moja deca tamo je moj dom, a oni žive i studiraju u Grčkoj jer su tu i odrasli. Od načina na koji se postavite u nekoj novoj sredini zavisi koliko ćete moći da naučite i napredujete u njoj. Umeće davanja smisla međuljudskim odnosima je za mene ostala najveća valuta za svaki novi kontakt. Primećujem da ljudska bića uvek pozitivno reaguju na pažnju bilo koje vere i rase da su. Ako govorimo o geografskoj lokaciji, nedostaju mi češći odlasci do jedne banje u Srbiji gde je pradedin letnjikovac, i nedostaje mi Krit, uvek i jako, naravno.

13. Šta je sa vremenskim razlikama i kako se organizujete po tom pitanju? Pretpostavljam da se svakodnevno čujete sa članovima porodice i prijateljima međutim, svi žive u različitim vremenskim zonama…

Na dnevnoj bazi svakako ima dosta usaglašavanja rasporeda na više strana ali internet je moćno sredstvo za komunikaciju pa ipak sve funkcioniše. Kada ste na velikoj geografskoj udaljenosti od bližnjih po meni je važnije održavati emotivni kontakt (pre nego isključivo komunikacijski), i ne preterivati sa vremenom na vezama već voditi računa o suštini. Ako su u pitanju prijatelji u Kanadi ili Americi, čekamo se po nekoliko sati ili dogovorimo vreme koje odgovara. Neki već dve tri decenije žive na dva kontinenta pa takozvano „cyber nomadstvo“ više nije veliki fenomen u svetu. Tehnika za komunikaciju i dalje napreduje a na nama je da vreme koje provodimo na mrežama bude svrsishodno i kvalitetno. Za ove Božićne praznike planiramo okupljanje nekoliko prijateljica koje dolaze sa različitih kontinenata, neke u posetu a neke se vraćaju Solunu. Mnogi koji se jednom nastane u Solunu nikada ne požale što nisu postali Atinjani, jer upravo ta „siromašna majka“ – φτωχομανα, kako  je nazivaju jer je manja i skromnija sestra prestonice Atine, ujedinjava grčke Makedonce i balkanske Srbe na jedinstveni način.

14. I za kraj, majka ste troje dece i supruga a pritom, iako često putujete, stižete i da se profesionalno angažujete. Otkrijte nam kako organizujete svoje vreme. Da li je neizbežno živeti ‚‚sa rokovnikom u ruci‚‚?

Kod nas u porodici, kult dnevne agende važi decenijama unazad i svako je vodi na svoj način, oni staromodni svake godine započinju novi rokovnik (ja i prvi sin) a ostali mahom vode svoj raspored na mobilnom telefonu. Izuzetak je suprug, lekar, koje sve pamti i drži u glavi iako na klinici barata nebrojenim detaljima; zaista ne znam kako to uspeva. Ali, nije u pitanju samo raspored vremena. Kada pređemo na realizaciju prioriteta mudro je dobro ih razlikovati, jer nekom se poslu približio krajni rok i treba da se završi odmah a drugom je došao taj pravi momenat da se uradi, t.j najbolje vreme za akciju i tada ne treba čekati. Moje iskustvo je da ako za jedan zadatak ne osećam najbolji energetski naboj, ne radim na silu, već sačekam momenat kada sam spremna i efikasnija. Moj savet je da pratite pažljivije sebe i svoj lični ritam funkcionisanja a mnogo manje rokovnik.

Hvala najlepše!

You Might Also Like