LIfestyle, Некатегоризовано

Žrtvujem sebe

17. januara 2023.

U radu sa decom, deo posla predstavlja i kontakt sa roditeljima. Ovi kontakti obuhvataju zajedničko planiranje aktivnosti i informativne razgovore. U tim razgovorima, često primećujemo da veliki broj roditelja (uglavnom majke) poistovećuje žrtvovanje i ljubav.

Žrtva = ljubav

Da pojasnim: roditelji često govore ‚‚Da, ali, ja sam se žrtvovao/la za svoje dete…‚‚ ili ‚‚Ja  sve činim za svoju porodicu.‚‚ Ili ‚‚Uloga majke je da sebe stavi u drugi plan.‚‚. I sve bi to bilo u redu kada bi ‚‚drugi plan‚‚ bio zaista drugi a ne ‚‚poslednji plan‚‚: na ivici iscrpljenosti, na ivici snage i često na ivici nerava… Neki roditelji (opet te majke) idu tako daleko da zanemare svoje lične potrebe – uključujući i one osnovne: zdrav san, zdrava ishrana i redovni obroci, briga o zdravlju, redovne posete lekaru / zubaru, slobodno vreme (pa i vreme za hobi i opuštanje). I većina to smatra nepoželjnim pa čak i ‚‚sebičnim‚‚. Jer, tako su nas naši roditelji vaspitavali – da je ‚‚samoživo‚‚ misliti na sebe.

Ovaj fenomen ‚‚žrtve‚‚ je posebno primetan u porodicama u kojima postoji dete sa posebnim potrebama / poteškoćama u razvoju. Dešava se da sem zanemarivanja sebe, roditelj zanemari i drugo dete / drugu decu, svog partnera, roditelje, rodbinu, prijatelje. Što, moramo se složiti, u najmanju ruku nije ‚‚fer‚‚ prema ostalim članovima porodice.

Ako ovo stanje ekstremnog fokusiranja na jedno dete i na sam problem pređe u hronično (uz konstantno razmišljanje o problemu i dovodeći sebe mentalno do ivice nerava a telesno do granice iscrpljenosti), neizbežno se u nekom momentu javlja neki poremećaj (ili čitav niz): loš kvalitet sna, burn out, loše varenje (zbog nezdravih i neredovnih obroka), razni psihosomatski poremećaji (najpoznatiji su anksioznost  i depresija)… Listu nastavite sami. Sem pomenutih, poremećaji na porodičnom i društvenom planu idu zajedno sa ostalim zdravstvenim poremećajima i njih roditelji obično zanemaruju ne smatrajući ih važnim međutim, i oni predstavljaju faktore koji utiču na naše mentalno zdravlje.

Postoje čak i slučajevi u kojima roditelj veruje da će svojim konstantnim fokusiranjem na problem, brigom i danonoćnom sekiracijom na neki način ‚‚zaštititi‚‚ dete.

Ali, da vidimo kako se oseća onaj ko je zaista na prvom mestu u ovoj priči – sam ‚‚primalac‚‚ žrtve – znači samo dete? Daje li ova ‚‚metoda‚‚ rezultate u praksi? Daje, ali uglavnom suprotne od željenih i očekivanih. Fokusiranje na problem ili na poteškoće u razvoju koje dete ima (nekad čak i opsesivno, 24-časovno) neće obavezno dovesti do poboljšanja ili do ‚‚nestanka‚‚ simptoma.

– Dete se često oseća ‚‚pod lupom‚‚,

– ima utisak da ga roditelj stalno ‚‚nadgleda‚‚

– često ne razume čemu tolika ‚‚kontrola‚‚

– oseća pritisak a neretko i ‚‚eksplodira‚‚ (izlivi ljutnje, besa, nekontrolisanog plača, nervoza i sl.)

– počinje da sažaljeva roditelja (jer ga stalno gleda umornog)

– nema odakle da crpi snagu (a ta snaga mu je upravo roditelj – roditelj koji je nasmejan, dobro raspoložen i po mogućstvu odmoran i ispavan i dobro koncentrisan)

– razvija osećaj krivice

– oseća da ‚‚duguje‚‚ roditelju a nije u mogućnosti da ‚‚uzvrati‚‚ žrtvu

– uči pogrešan model ponašanja (onaj sa početka teksta – da su ljubav i žrtva jedno te isto)

– uvećavaju se šanse da će i dete kad odraste postupati isto tako sa svojom decom

– gleda u svog roditelja (koji mu je uzor i koji ponosno nosi orden žrtve) i smatra da je to nešto poželjno, vredno kopiranja (deca kopiraju ponašanje roditelja).

Iz svih navedenih razloga, nije sebično zatražiti pomoć ako nam je potrebna a u cilju efikasnijeg obavljanja svih aktivnosti i naših dužnosti kao roditelja. Isto kao što nije sebično i voleti sebe i dati i sebi vremena za odmor. Jer samo kad imamo, onda možemo i da damo (kad imamo dovoljno energije, dovoljno dobrog raspoloženja, dovoljno lepih i kreativnih ideja, dovoljno strpljenja…).

Sijalica koja stalno gori – pregori. Iz tog razloga, sijalice palimo i gasimo. Kome služi pregorela sijalica? Baca se (a dešava se u praksi i da se zameni novom – u prevodu: razvod).  

Šta je sa muzikom? Svira li ona non-stop? Ne. Postoje pauze između nota. Da njih nema, bile bi to samo nagomilane note, neprijatna buka bez ikakve melodije. Mučenje i za uši i za dušu.

I zato, napraviti pauzu i dati sebi oduška nije sebično; u pauzama obnavljamo energiju da bismo zatim mogli što više da pružimo našim najmilijima. Da vreme provedeno sa njima bude kvalitetno i da ima smisla (umesto da smo stalno u trci, često nervozno i užurbano, neraspoloženi i umorni ali i pored toga, noseći ponosno svoj orden ‚‚žrtve‚‚).  

Budite melodija svom detetu. Sa veselim notama i korisnim pauzama između njih.

Jedna lepa, razigrana melodija.

Za bezbrižno i srećno detinjstvo.

LIfestyle, Некатегоризовано

Nasilje u porodici – kako se zaštiti

10. januara 2023.

Postoje deca koja su agresivna prema roditeljima. A postoji i veliki broj disfunkcionalnih porodica gde je nasiličko ponašanje često prisutno među supružnicima (što takođe utiče na psihu deteta). Moje kolege i ja (defektolozi, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici…) smo često žrtve napada psihički obolelih štićenika raznih institucija u kojima radimo. Iz tog razloga, prošli smo relevantnu obuku na fakultetu. Ta obuka sadrži praktična uputstva i tiče se našeg ponašanja i koraka koje je korisno preduzeti u cilju zaštite u toku verbalnog ili fizičkog napada. Prenosim osnovne smernice:

Šta raditi ako je došlo do napada (verbalnog ili fizičkog)?

– ostanite pribrani

– ne vičite, pokušajte da ne povisite glas

– obraćajte se napadaču smirenim tonom

– ono što napadač ‚‚želi‚‚ (ono što mu je cilj), jeste da ‚‚uvuče‚‚ žrtvu u konflikt

Šta kad optužbe koje Vam napadač upućuje nisu logične (npr. pogledaj se na šta ličiš, nisi moderna, ta frizura ti ne stoji, ne umeš da se našminkaš i sl.)

– cilj napada je reakcija žrtve

– napadač želi da se ‚‚isprazni‚‚ i to tako što će ‚‚uvući‚‚ žrtvu u konflikt

– napadač želi da taj konflikt traje sve dok on ne odluči da ga prekine (najčešće dok se ne ‚‚isprazni‚‚, dok mu ne dosadi ili dok mu nešto drugo ne privuče pažnju)

– napadač često želi da ‚‚eksplodira‚‚ i da učini da se žrtva oseća manje vrednom i povređenom

– napadač očekuje reakciju!!! Očekuje da mu se suprotstavite.

– izvedite neočekivan potez: složite se! Recite: da, zaista mi danas frizura i nije nešto. Da, nisam moderna, ljudi se razlikuju; neki su moderni neki ne. Da, zaista bih mogla da se upišem na kurs šminkanja, imaš pravo.

Šta kad ‚‚napadaču‚‚ ne date ono što očekuje (konflikt) nego se složite mirno i staloženo sa svim njegovim nelogičnim tvrdnjama?

– većina napadača iznenadno zaćuti

– neki dožive i manji šok

– neki se razbesne ali ne žele da pokažu (videćete da će se zacrveneti u licu)

– neki napadači napuste momentalno prostoriju i odu na drugo mesto da se ‚‚izduvaju‚‚.

Šta raditi ako je došlo do fizičkog napada i situacija je eskalirala?

– nemojte se upuštati u fizičke konflikte sem ako je neizbežno

– pokušajte da izbegnete fizičku borbu i smanjite rizik od povreda (ali i od psihičkih trauma koje prate ovakve situacije)

– ako je moguće udaljite se, bežite, potražite pomoć, svedoke

– ako ne možete da pobegnete, zbunite napadača da biste dobili na vremenu: psihologija je dokazala da ljudski mozak ne može da se koncentriše na 2 stvari istovremeno. Dograbite neki predmet ili pregršt papira i tresnite ih o pod. To će odvući pažnju napadača a vama dati par sekundi da se udaljite / pozovete u pomoć.

– ako je razgovor moguć, upozorite ga na posledice. Jednostavnim rečima: snosićeš posledice

– koristite ironiju: ‚‚Sad misliš da si jak‚‚ ili ‚‚Sad si pokazao snagu‚‚ ili ‚‚Umeš li bolje da se ponašaš?‚‚

– koliko god je moguće ne pokazujte strah jer strah je jedan od ‚‚ciljeva‚‚ napadača

– gledajte ga u oči; u nekim slučajevima napadačima vizuelni kontakt ‚‚teško pada‚‚ pa prekidaju napad

– promenite temu pribranim glasom (koliko god je to moguće): Nastavićemo ovaj razgovor čim isključim šporet / Izgoreće mi nešto u kuhinji, nastavljamo razgovor malo kasnije / Komšinica dolazi da uzme nešto moram da joj otvorim – a zatim se udaljite.

Ako se ovakve situacije ponavljaju ili ste u strahu da će se ponoviti, trpite bilo kakav vid nasilja, pretnji, ucena, izliva besa i sl., potražite pomoć.

Naša profesorka psihologije je oduvek govorila: žena koja je jednom bila žrtva nasilja ima 50% šansi da postane žrtva i drugi put. Žena koja je već 2 puta bila žrtva nasilja, ima 100% šanse da to i ostane.

U prevodu: ako Vas je neko jednom napao, šanse da će ta osoba ponoviti napad su 50%. Međutim, ako Vas je neko do sada već napao 2 puta, šanse da će uslediti i 3. i 4. napad i da će se nasilje nastaviti su već 100%. To znači da sa sigurnošću možemo da tvrdimo da je u pitanju agresivnost (postoji kontinuitet) i da ste ‚‚preuzeli‚‚ ulogu žrtve.

Kako izaći iz uloge žrtve?

 – potražite stručnu pomoć, posavetujte se sa nekim

– donesite odluku

– verbalizujte svoju odluku (saopštite svojoj prijateljici, majci, nekom od poverenja). Šanse za realizaciju odluke se povećavaju ako je nekom saopštimo i to čak i do 72%.

– pustite najgori mogući scenario da se odigra u Vašoj glavi: šta ako… Šta ako Vas neko toliko povredi da Vam izazove trajne smetnje, teške telesne povrede, trajna oštećenja mozga, vida, sluha…? Kome ćete biti korisni bolesni i nemoćni? Sebi? Svojoj deci? Ko će preuzeti brigu o njima a ko o Vama?

– promenite način razmišljanja: kažite sebi ‚‚Dovoljno sam patila i to mi više ne treba.‚‚

Business coaching, LIfestyle, Некатегоризовано

Šta je agresivno ponašanje

10. januara 2023.

Kada govorimo o nasilničkom ponašanju, postoje 2 osnovne grupe: agresivnost i agresivno ponašanje. Agresivnost je jedno trajno stanje – predstavlja trajnu (ili trajniju) osobinu ličnosti čije je ponašanje relativno postojano – znači postoji kontinuitet u agresivnosti. Agresija se dešava trenutno – manifestuje se u nekom određenom trenutku ali nije praćena kontinuitetom.

U današnje vreme, postoje različite teorije i pristupi relevantno sa definicijom agresije / agresivnosti međutim, sve se manje više slažu u jednom: radi se o društveno neprihvatljivom ponašanju, nepristojnom, neprimerenom pa i zakonom zabranjenom.

Lorenz K. Smatra da je agresija „ugrađena unutrašnja ekscitacija koja traži olakšanje i koja će naći izražaj bez obzira na karakter spoljnog stimulusa“. 

Frojd smatra da se iza svake agresije krije instinkt smrti.

Neki autori zastupaju stav da svaka agresija krije u sebi želju za dominacijom (socijalni aspekt agresije) dok neki drugi akcenat stavljaju na unutrašnje biohemijske procese u organizmu koji ‚‚nagone‚‚ individuu na određeno ponašanje.

 Većina naučnika se međutim slaže u tome da je agresija ono ponašanje koje u sebi sadrži napad – na ljude, životinje ili predmete. Taj napad može biti verbalan ili fizički, ostvaruje se upotrebom sile (znači žrtva nije dala svoju saglasnost, opire se tome) a napadom se smatraju i drugi oblici nasilja (ucena, zastrašivanje, mobing itd.).

Vrste agresije:

– unutrašnja (odvija se samo u mislima međutim, osoba je u stanju da kontroliše svoje ponašanje)

– verbalna agresija – uvrede, ponižavanje, mobing

– destruktivno ponašanje – uništavanje predmeta

– agresija usmerena na druge ljude – povređivanje, dovođenje u životnu opasnost ili pokušaj ubistva

– autoagresija – agresivno ponašanje usmereno prema samome sebi (samopovređivanje – udarci, grebanje, ujedanje, grickanje noktiju / kožice oko noktiju; u autoagresiju spadaju još i bulimija ili anoreksija, pokušaj samoubistva).

Business coaching, Prevodioci

Kako prevodilac ‚‚treba‚‚ da izgleda

9. januara 2023.

Šta misle klijenti? Kako treba da izgledamo? Šta im se ne dopada, šta smatraju neprimernim, kada komentarišu negativno a kada se odlučuju da promene prevodioca (jer ne izgleda adekvatno i nije po njihovom ukusu)?

Ako ste se odlučili za posao prevodioca i kao što sledi striktno kancelarijski (mada ne i obavezno), poželjno je da garderoba bude čista i ispeglana, ruke čiste i nokti uredni jer neki klijenti često gledaju u ruke u momentu primopredaje dokumenta (i komentarišu analogno – kako se po rukama vidi da li se čovek bavi umnim radom – procenjujući istovremeno gde se nalazimo na skali ‚‚umnih‚‚ sposobnosti).

Šorc, patike i sportsku garderobu poželjno je ostaviti za trenutke rekreacije.

Živahne boje kao što su crvena (na radost), ciklama, roze i žuta se od strane klijenata smatraju izuzetno nepoželjnim i ja i moje kolege smo često bili na meti kritike jer u momentu kad je njima teško (sude se, imali su udes, član porodice je u bolnici itd.), mi smo se obukli u crveno (na radost i radujemo se) ili u roze kao da idemo na slavlje, ili smo našminkane za modnu reviju i kao što sledi – ne pokazujemo razumevanje za njihovu bol. Najmanje kritika ubiraju klasične odevne kombinacije (takozvano među prevodiocima ’’radno odelo’’) – bela košulja, sako tamne boje, cipele klasične salonke; šminka umerena i nikako u živim bojama jer nismo na modnoj reviji.

Kao što sledi, izbor (ili kompromis) je lično vaš: da li ćete se povinovati ustaljenim shvatanjima i ubeđenjima klijenata, ’’uskladiti’’ garderobu i izgled analogno ili ćete oblačiti šta se vama dopadne, trpeti kritiku i osude nezadovoljnih klijenata koji po izlasku iz vaše kancelarije najčešće nastavljaju sa negativnom reklamom i ’’dobronamerno savetuju’’ ostale da ne kroče u vašu kancelariju jer se ’’modite’’ a ne radite vaš posao jer naravno – to ne ide jedno s drugim. U pitanju su očekivanja koja klijent ima a relevantno sa tim kako jedan prevodilac ’’treba’’ da izgleda i šta je ’’primereno’’ tom radnom mestu; istu dilemu imaju i advokati, menadžeri, konsultanti i svi ostali koji rade sa ljudima.

Ako ste se odlučili za posao sudskog tumača i rad na terenu:

cipele udobne, ravne, po mogućstvu anatomske (nikad se ne zna kada ćete završiti prevod)

garderoba lagana zbog promene temperature (dan / noć) ali ponesite džemper / šal

u torbi uvek imati flašicu sa vodom, keks ili nešto da prezalogajite (u slučaju da ste na terenu satima i ne postoji mogućnost pauze za ručak) i osvežavajuće bombone

– poneti specijalnu kremu za nos (najbolja je u skladu sa savetima lekara od eukaliptusa, stavlja se na nos ali NE na sluzokožu jer peče; upija mirise supstanci za balsamovanje / medicinskih sredstava i predstavlja PRIVREMENO rešenje; miris ambijenta u kojem radite (mrtvačnica, auto put posle udesa, bolnica i sl.) će upiti vaša kosa, koža i garderoba. Hemijsko čišćenje se podrazumeva posle svakog odrađenog tumačenja i ne plaća se posebno.

U oba slučaja, poželjno je izbegavati izazovnu ili garderobu koja odvlači pažnju, remeti koncentraciju klijenta i drugih osoba sa kojima sarađujete, narušava ugled, izaziva negativne komentare ili je jednostavno neudobna i neprilagođena prilici i vremenskim uslovima.

Ako je pak garderoba skupa i moderna, postoje klijenti koji će otvoreno prokomentarisati kako nam ‚‚dobro ide‚‚ i kako skupo naplaćujemo svoje usluge ili smo ih čak i ‚‚odrali‚‚. S druge strane, ako im se učini da se oblačimo na popustu ili izgledamo neuredno i razbarušeno, prokomentarisaće (neki čak i direktno) kako ‚‚nemamo dovoljno posla‚‚ pa će (nekima) to čak biti i ‚‚znak‚‚ da promene prevodioca i odu kod onih kojima ‚‚bolje ide‚‚ (u suštini, kod onih kojima ‚‚osrednje‚‚ ide jer se i jedna i druga krajnost smatraju neprihvatljivim za veliki broj klijenata / ljudi uopšte).  

O tome da se radi o pogrešnim kriterijumima i da je jedino što klijenta treba da interesuje kvalitet našeg rada – može knjiga da se napiše. Ljudska bića reaguju ‚‚vizuelno‚‚ što znači da je naša percepcija zasnovana na onome što vidimo čak i do 80% (u skladu sa nekim teorijama i do 88%). To praktično znači da nas klijenti procenjuju i formiraju mišljenje čak i pre nego što se upoznaju sa nama i našim radom.

Некатегоризовано

Bezbednost deteta – moje dete ima pratnju od kuće do škole

9. januara 2023.

Neki roditelji se pitaju zašto je njihovom detetu određena pratnja ili organizovan prevoz. Ne žele da im dete bude ‚‚stigmatizovano‚‚, ne sviđa im se što ‚‚komšije gledaju‚‚ (ono čuveno: šta će narod da kaže) a takođe i tvrde da dete u većini slučajeva ume sámo da pređe ulicu i tek se ponekad zbuni.

Zašto se (često i pored negodovanja roditelja) pratnja ipak dodeljuje / savetuje?

Zato što ‚‚ponekad‚‚ i ‚‚u većini slučajeva‚‚ i ‚‚katkad je sposobno a nekad se zbuni‚‚ ne predstavlja bezbedan pristup.

Za tragičan ishod, dovoljno je samo jednom da se zbuni.

Ako nadležna služba smatra da je detetu potrebna pratnja ili organizovan prevoz, prihvatite predlog.

U radu sa decom sa posebnim potrebama, kada su u pitanju ponašanje, učestalost određenih pojava, simptoma i sl., vršimo statističke analize. To znači da obračunavamo tendencije, verovatnoću rasta ili pada istih – znači da li situacija ide na bolje ili na gore. I to je tako kada se radi o skoro svim pojavama sem bezbednosti.

Kada je kretanje po gradu, kretanje u saobraćaju i uopšte samostalno kretanje i samostalno donošenje odluka u pitanju, tu ne radimo sa procentima (npr. ne možemo reći da je dete u 75% slučajeva sposobno samo da pređe ulicu jer se postavlja logično pitanje šta je sa ostalih 25%)? Neophodno je da dete 100-procentno bude sposobno da se samo kreće, da razlikuje crveno i zeleno, da zna šta znači stop, da ne sme da pretrčava i sve u svemu, čak i samo 1 put (znači 1 u 100) nam je dovoljan da odgovor u dokumentu bude ‚‚Ne, nije u stanju da se samo kreće.‚‚ i da se, kao što sledi, detetu organizuje pratnja. 

Sem opasnosti u sabraćaju, deca sa posebnim potrebama su izrazito ugrožena i često žrtve napada. U zavisnosti od prirode sindroma, neka deca sa posebnim potrebama su izuzetno ‚‚ljubazna‚‚, dobronamerna i lakoverna, čak i neprimerno bliska sa nepoznatim ljudima koji to mogu da zloupotrebe (započinju razgovor sa nepoznatima, iniciraju telesni kontakt, gledaju druge ljude direktno i intenzivno u oči, zagrle nekog nepoznatog na ulici i sl.). Neretko su, sem napada, i žrtve krađa, prevara, iskorišćavanja i sl.

Neki od primera iz prakse su sledeći: krađa (novca, novčanika), manipulacija, ruganje / podsmevanje, iritacija i razdraživanje u cilju izazivanj konflikta i ‚‚zabave‚‚, zloupotreba poverenja, nedozvoljeno fotografisanje (sa ciljem da se fotografije deteta kasnije prodaju na crnom tržištu), seksualno zlostavljanje. Ove situacije se ne dešavaju kao što većina misli u pola noći na nekom mračnom i pustom mestu već često u po bela dana.

Iz svih navedenih razloga i zbog svih mogućih rizika, ako je nadležna služba predložila pratnju, prihvatite savet. I ako ‚‚narod‚‚ ima neki komentar na organizovani prevoz iz škole, nek nastave da ogovaraju kad već nemaju ničim drugim da se bave. Važno je da je dete bezbedno i da su roditelji mirni i sigurni.  

Prevodioci

Šta posao prevodioca nije

9. januara 2023.

1. Korektura, lektura, ispravljanje… Šivenje i krojenje teksta, spajanje ‚‚parčića‚‚, produžavanje i bilo kakvo dodavanje reči se smatra izmenom teksta. Sem što oduzima vremena, promeniti originalni tekst se smatra falsifikovanjem / kažnjivim delom.

Ako prevodilac međutim primeti da se klijentu potkralo par slovnih gresaka, u redu je obavestiti klijenta i u dogovoru sa njim ispraviti.

U slučaju da je tekst tako loše sačinjen da ga moramo pisati ispočetka i mozgati šta je pisac hteo da kaže – onda više nismo prevodioci. Postajemo pisci – uloga koja nam ne pripada i, kao što smo već rekli, svako preinačenje, izmena, dopuna ali i oduzimanje reči predstavlja kažnjivo delo.

U svojoj želi da izađu u susret klijentu (ali i da ne ‚‚izgube‚‚ klijenta), prevodioci često pristaju da odrade korekturu iako u nekim slučajevima to ne bi trebali da rade. Umesto ‚‚trenutnog zadovoljenja‚‚ (dobio sam novog klijenta, zaradiću određenu sumu novca), poželjno je izabrati dugoročnu korist a tu spadaju: ugled, poštovanje, čist dosije, profesionalni pristup radu, lično zadovoljstvo zato što nismo spustili kriterijume.

Oni klijenti koji negoduju i ne razumeju o čemu se radi, nikada i nisu bili (naši) klijenti. Već samo posetioci naše kancelarije.  

2. Fotokopiranje. Većina mojih kolega uopšte nema fotokopir aparat u kancelariji. I to me je negde na početku karijere začudilo. Smatrala sam da bi jedan aparat u kancelariji bio ‚‚praktičan‚‚ – i za prevodioca i za klijente. Kada sam jednu stariju i iskusniju koleginicu upitala zašto, odgovorila mi je da je jedno vreme imala fotokopir aparat ali da ne želi vise. Naime, klijenti koji su dolazili da donesu prevod, videvši fotokopir aparat su našli shodnim da „iskoriste priliku“ i kad su već tu, fotokopiraju ‚‚još neka dokumenta‚‚. Tako je koleginica, umesto da radi svoje prevode (koji su plaćeni i po 20-25€ po strani), fotokopirala dokumenta po ceni od 0,05 € (5 centi po strani) – samo da bi ‚‚izašla u susret klijentima‚‚ i da bi ‚‚klijent ostao zadovoljan‚‚. Logično, par centi po strani je prihod nedovoljan da pokrije troskove jedne prevodilacke agencije.

Kasnije sam i ja primenila ovaj sistem i u kancelariji držala samo skener (ako je bilo neophodno da kopiram neki dokument za svoju arhivu).

Šta se dešava u slučajevima kada klijentu ipak treba neka kopija? Ili ako prevodilac mora da zahefta prevod za kopiju a ne za original? Klijent može sići do obližnje knjižare / fotokopirnice i dostaviti kopije prevodiocu ili će im prevodilac unapred, u toku telefonskog razgovora (ako su se prethodno najavili) naznačiti da li mu treba original ili kopija.

3. Turističke informacije. Kao prevodioci, logično je da radimo sa strancima ili našim ljudima u inostranstvu. Neki su tu poslovno pa žele da posle sastanka obiđu grad, neki isključivo turistički ili u poseti rodbini i prijateljima. Često, uz prevodilačke usluge, potrebne su im i odredjene informacije ili pomoć u orijentaciji u stranoj zemlji. Kultura i domaće vaspitanje nam često nalažu da ljubazno odgovorimo na pitanja klijenta medjutim, ako posle pitanja usledi i molba da ih odvedemo do neke destinacije, da pođemo sa njima do agencije, popunimo neke formulare u njihovo ime ili im budemo ‚‚šoping savetnik na terenu‚‚, to već spada u usluge turističkog vodiča i / ili usmenog prevođenja (koje se analogno i naplaćuje).

Druga grupa klijenata ne zahteva rad na terenu međutim, obraćaju se prevodiocu (kao osobi od poverenja) u cilju preporuka: gde da letuju, šta da obiđu, koji restorani su dobri i sl. Davati takve savete je često nezahvalno iz 3 razloga:

  • ako im se ne dopadne smeštaj koji ste im preporučili, verovatno vam se više nikada neće obratiti za prevod;
  • postoji mogućnost da vas optuže da ste ‚‚u talu‚‚ sa vlasnikom hotela, restorana, butika i da mu ‚‚šaljete mušterije‚‚ i tako uzimate procenat;
  • ovaj posao vam nije plaćen – predstavlja samo gubitak vremena (dok savetujete klijenta na kojoj plaži da se ispruži i gde je sitan pesak a gde da kupi suvenire, niste za kompjuterom, ne prevodite i ne zarađujete). A prevodilačka kancelarija ima i te kako ozbiljne troškove održavanja.

4.  Savetodavne usluge. Veliki broj poslovnih ljudi sa kojima sam sarađivala – čak i onih visoko obrazovanih, ne veruje bilo kakvim zvaničnim podacima, izveštajima, statističkim analizama… Više vole da se informišu „iz prve ruke“: o situaciji na tržistu, cenama, trendovima itd. Prevodioca koji im prevodi dokumenta (i zna o njima sve – praktično od rođenja, preko porodične situacije pa do stanja na bankovnom računu), logično smatraju osobom od poverenja. I ovde je takođe nezahvalno upuštati se u bilo kakve poslovne diskusije, davati savete relevantno sa marketinškom politikom, stanjem na tržištu i sl. Na prvom mestu, niti smo ekonomisti niti menadžeri. I da, i ova ‚‚delatnost‚‚ nam oduzima vremena a može lako da se okrene i protiv nas: ako klijent naš komentar o trenutnoj krizi shvati kao savet da ne treba da nastavi saradnju sa nekim / proširi filijalu i sl. a zatim se to pokaže lošom odlukom, okriviće ‚‚savetnika‚‚ i najverovatnije prekinuti svaku saradnju sa nama. Dodatno (isto kao i u prethodnom pasusu), ni ova aktivnost nam nije plaćena; spada u ‚‚ćaskanje‚‚ sa klijentom koje predstavlja mač sa dve oštrice. Uostalom, postoji niz drugih tema o kojima možete prijateljski proćaskati sa klijentom (small talk); prevodiocima inače, retko nedostaje inspiracije.

Ako klijent pak insistira ili se nalazi u nekom ozbiljnom problemu, poželjno je imati pri ruci par korisnih telefonskih brojeva: ambasade, konzulata, policije, turističke policije i sl.

5. Marketinške usluge. Neki klijenti vole da ostave svoju vizit kartu ili da zamole prevodioca da ih negde dalje preporuči; pristojno, kulturno i svedeno. Na vama je da li ćete prihvatiti ili ne (da li verujete u njegov proizvod, da li ste ga isprobali i sl.). Neki drugi, zahtevaju listu podataka (listu klijenata, listu kompanija koje se bave određenom delatnošću i sl.). Čak i ako kao prevodilac ovu listu posedujete, nije dozvoljeno da odajete podatke drugih firmi. Uputite klijenta na Privrednu komoru ili na ambasadu, udruženje privrednika i sl. gde potpuno besplatno može dobiti željene podatke.

Ima međutim i onih klijenata koji ne znaju za granice: nude prevodiocu razne angažmane u vidu promotivnih delatnosti – reklamiranja proizvoda, degustacija, organizovanja sajmova, kongresa, okruglih stolova, prodajnih kampanja, dizajnerskih usluga, štampe reklamnog materijala i sl. Da ih ne opisujem sve (a bilo ih je mnogo u mojoj prevodilačkoj karijeri), navešću jedan slučaj koji mi je ostao u sećanju: klijent me je (ljubazno doduše) zamolio da u njegovo ime ‚‚skoknem‚‚ do Atine na par dana, pregovaram sa hotelima (u kojima on ima interes), vratim se u Solun, ponovo ‚‚skoknem‚‚ (do Halkidikija ovaj put), takođe obavim par pregovora sa hotelijerima a zatim na još 2-3 mesta i promociju njegove delatnosti. Da zatvorim praktično kancelariju na 2 nedelje i o svom trošku ‚‚skakućem‚‚ po Grčkoj. No comment.

6. Copywriting. Kada se radi o prevodu reklamnog materijala ili tekstova za web stranice, dešava se da klijent zatraži od prevodioca i da napiše par reči (ili par tekstova) za njegov sajt, da sačini neki reklamni slogan ili čak i logo. Klijent to smatra ‚‚logičnim nastavkom‚‚ saradnje jer već poznajete materiju (preveli ste sva ostala dokumenta), znate o čemu se radi i u kom pravcu klijent želi marketinški da ide, sem toga, kao prevodilac, dovoljno ste načitani, rečiti a i kreativni.

Čak i ako vam ova ponuda izgleda ‚‚zabavno‚‚ i volite kreativni rad ili već imate neko predznanje iz dizajna / marketinga (završili ste neki kurs ili školu), imajte na umu da marketinške kampanje nisu posao prevodioca, plaćaju se zasebno a neke agencije naplaćuju i po 500 € za slogan ili logo. Sem toga, klijent može smatrati ‚‚sledećim logičnim korakom‚‚ da vam se ponovo obrati za ‚‚prijateljsko‚‚ sačinjavanje nekog slogana ili da vas preporuči drugima govoreći kako vi to ‚‚uzgred‚‚ radite.

7. Psihosocijalna podrška. Jako veliki broj klijenata voli da priča; i da prepričava – zavale se udobno u kancelariji i krenu; od doživljaja sa letovanja, problema sa svekrvom pa sve do toga šta je poskupelo u supermarketu i šta spremaju za ručak… Sem razgovora u kancelariji, napredak tehnologije danas omogućava upotrebu velikog broja komunikacionih platformi i klijenti često (u zlo doba) šalju poruke (nekad ste jedina osoba u stranoj zemlji koju poznaju i koja govori njihovim jezikom). Sem ćaskanja, postoje klijenti koji zahtev za prevod šalju preko socijalnih mreža (takođe u zlo toba). I u ovom slučaju je tanka linija: od prevodioca se zahteva da balansira između učtivnosti (da, učtivo je odgovoriti, učtivo je saslušati klijenta i sl.) i između svog ugleda i profesionalnog pristupa radu. Zašto ugleda? Zato što se u skladu sa zakonom jedini validni upit za prevod (naručivanje prevoda) smatra pismeno, mejlom ili lično kad vam klijent donese dokumenta u kancelariju. Da li je klijent pisao preko socijalnih mreža ili komunikacionih platformi za brze poruke i tako vam naručio prevod (a zatim isti nikada nije preuzeo niti vam je platio), na sudu ne možete dokazati i kao što sledi, ne možete ni zahtevati nadoknadu. I tu vas je već klijent svrstao u grupu ‚‚neozbiljnih prevodilaca‚‚ koji se dopisuju na internetu, ‚‚vise‚‚ na mrežama, pomalo raduckaju a onda taj isti klijent nestane i puj pike ne važi. Sem toga, postoje klijenti koji su usamljeni ili im je dosadno u stranoj zemlji i zbog jezičke barijere – pišu prevodiocu. Dele komplimente, udvaraju se, čavrljaju da im prođe vreme (ako im je dosadno ili čekaju let) – što takođe narušava ugled prevodioca. Lični psiholog niste, družbenik takođe ne, pratilac na putovanju ni u kom slučaju i sve u svemu, ako bilo kakva aktivnost ili komunikacija sa klijentom odstupa od načela zdrave logike i prelazi na drugu stranu linije (uspostavljanje prijateljskih odnosa, rešavanje ličnih i porodičnih problema i sl.), poželjno je odbiti.

Za ‚‚saosećajne‚‚ kolege koje uvek saslušaju klijenta (a delom sam i ja bila takva na početku karijere i izgubila dosta vremena i novca), pokušajte da objasnite u socijalnom ili u elektrodistribuciji da nemate za osiguranje ili struju jer ste se ‚‚zapričali‚‚ sa klijentom i nije vam ostalo dovoljno vremena da odradite plaćene prevode (one koji vam donose novac znači). Koliko god ovo zvučalo ‚‚okrutno‚‚, na kraju, kad već steknemo iskustvo (i skupo platimo lekcije), i kolege i ja naučimo i da više cenimo svoje vreme i da se bolje organizujemo.

Uostalom, dobra organizacija i dobra koncentracija (a ne rastrzanost na 100 strana i 100 različitih tema koje nisu naš posao), obezbeđuje kvalitet koji je i te kako i u našem i u interesu klijenta

Intervjui

Delikates sirevi – od Krita do Uba

5. januara 2023.

Jovica Radovanović – kuvar i gastronom, majstor sirarstva, hedonista, svetski putnik

Jovice, hvala na izdvojenom vremenu i što ste pristali da date intervju za portal Urbana legenda.

1. Da počnemo od udarnih vesti: na 16. Sajmu etno hrane i pića u Beogradu pripala Vam je glavna nagrada! Vaš klasični brdski tvrdi kačkavalj je proglašen za najbolji proizvod! Čestitam na uspehu, sigurno je to bio dug put dok niste usavršili sve tajne ovog zanata…?

Da, to je zaista bio dug put i taj put traje i dalje jer stalno usavršavam proizvodnju, neprestano učim i osmišljavam nove recepte. Akcenat je na prirodnom načinu pripreme od 100% domaćih i svežih sastojaka i moja metoda proizvodnje isključuje bilo kakvu hemiju, veštačke dodatke, aditive, amulgatore ili veštačke boje; sve se priprema baš kao pre 300 godina.

2. Da biste danas bili u poziciji da osvajate nagrade, morali ste početi od osnovnih recepata. Sećam se, putevi su nam se ukrstili pre nekih 10-15 godina u Solunu; radili ste kao šef kuhinje a zatim su Vas poslovne ponude odvele na Krit gde se Vaše kulinarske čarolije nastavljaju. Otkrijte nam, koje su razlike između kritske i kuhinje Severne Grčke?

Kritska kuhinja se prilično preklapa sa solunskom i grčkom uopšte mada sam najbolje recepte na Kritu nalazio od baka i deka – upravo tamo gde industrijska proizvodnja hrane za masovni turizam još uvek nije upetljala svoje prste već se sve sprema po tradicionalnim receptima i od domaćih sastojaka.

3. Koja su jela najpopularnija na Kritu? Šta Krićani rado konzumiraju?

Krićani vole njihovo meso – jagnjeće i jareće, morske plodove takođe (ribe i rakove) a ono što se meni posebno sviđa jeste što je u svakodnevnoj upotrebi preko 100 vrsta različitog jestivog i začinskog bilja. Izdvojio bih od kritskih jela tzv. cigaristo (τσιγαριστό) – sprema se od jagnjetine ili jaretine koja se dugo dinsta, zatim svadbeni pilav, ne bih izostavio ni ‚‚kakavia‚‚ (κακαβιά) – riblju čorbu koju ribari spremaju sa morskom vodom – često u čamcu, dok pecaju. I na kraju, da ne zaboravimo čuveni kalcone (καλτσόνε), male pitice koje mogu biti sa sirom ili sa začinskim biljem koje se bere po okolnim planinama.

4. Severna Grčka pa i Solun, zbog svoje geografske pozicije, imaju neka jela koja su dosta slična srpskim. S druge strane, Krit je poznat po egzotičnom bilju koje se i dan danas uzgaja i sakuplja na tradicionalan način. Da li ste se upoznali sa tim začinskim biljem i koristite li ga u proizvodnji sireva?

Naravno da ih koristim i berem sve sam svojom rukom na Kritu – po planinama i kamenjaru – u prirodi.

5. Posle Krita, put Vas vodi nazad za Srbiju gde u Ubu pokrećete sopstvenu proizvodnju sireva. O kakvim sirevima se radi? Koje sve vrste proizvodite?

Prvi među njima je brdski kačkavalj koga zovem Telman (zbog mog učitelja, Švajcarca, koji mi je odao tajnu spravljanja tog kačkavalja – Hajnc Piter Telman. On se inače prekrstio u pravoslavca i kršteno ime mu je Petar).

Važno je napomenuti da se sir ‚‚ne pravi‚‚ nego se gaji jer je ‚‚živ‚‚ i previre.

Od ostalih sireva, sem Telmana koji sazreva u vinu ili u pepelu, ili mu se dodaje začinsko bilje, spomenuo bih još tartufe, šafran, jestivo zlato, majora, dimljeni sirevi – vrste koje predstavljaju varijacije Telmana. Stari Rimljani su dimili sir jabukovim drvetom – zbog specifičnog ukusa a i u mom asortimanu možete naći bogatu ponudu dimljenog sira.

5. Šta Vaši klijenti iz Srbije rado naručuju od Vas? Koje vrste sireva su najpopularnije?

Što se tiče klijenata iz Srbije, klasika je uvek u modi: Telman prolazi odlično, grčki halumi takođe, grčki sir ‚‚anthotiro‚‚ koji se koristi za paste i ostala testa. Vidim da su zainteresovani i da isprobaju neke nove ukuse kao na primer sir koji sazreva u pepelu ili sireve sa začinskim biljem.

6. Za koje sireve se odlučuju stranci?

Stranci se obično odlučuju za egzotične sireve – za mediteranske ukuse, za sireve u vinu ili u pepelu (jer se teško nalazi u inostranstvu).

7. Koje začinsko bilje koristite iz Srbije a koje uvozite?

Crveni biber kupujem u Grčkoj, majoran, estragon itd. a ovde kod nas nalazim ruzmarin, žalfiju, tucanu papriku itd. Ostali specifični sastojci koji daju poseban ukus će ostati kulinarska tajna. 

8. Na vašem gastronomskom putešestviju imali ste sreću da sretnete Švajcarca Telmana koji Vam je preneo i tajnu izrade švajcarskog sira. Na kakav odjek je švajcarski sir naišao kada je srpsko tržište u pitanju? 

Svi hedonisti su oduševljeni švajcarskim sirom. 

8. Pravite i čuveni grčki sir halumi. Da li ga je teško napraviti i koliko traje izrada?

Odgovor na ovo pitanje želim da započnem sa nekoliko zanimljivih činjenica iz istorije: Homer je pevao o sirevima i opevao je Kiklopa koji je prvi pravio sireve u svojoj pećini – gde mu dolazi i Odisej i zajedno prave sir od ovčjeg mleka. Penelopa je takođe pravila sireve tako što je lomila granje i lišće smokve i sirila tečnošću koju smokva kao biljka ima u sebi. 

Stari Rimljali su izjavljivali ljubav devojci tako što bi je nazvali ‚‚siru moj‚‚ jer se sir tada smatrao nečim dragocenim.

Ali, da se vratimo na grčki sir halumi: nije ga teško napraviti, može se spremiti za jedan dan ali je jako važno da je mleko sveže i zdravo (biološko). Inače, radim samo sa svežim mlekom i to je prednost malih proizvođača – moje narudžbine ne prelaze 100 litara i iz tog razloga mi iz komšiluka donose sveže mleko koje ne stoji, ne trpi dug transport, ne prerađuje se – već je sveže i stiže u moju radionicu direktno sa muže. Radi se inače o malim proizvođačima mleka sa kojima imam odličnu saradnju.  

9. Kako je najbolje spremiti halumi? Imate li neki savet, tajni recept…?

Halumi je najbolje grilovati međutim, uneo sam neke inovacije u pripremu halumi sira a to je dimljeni halumi. Recept koji bih ja preporučio jesu punjene lignje koje se zatim peku na roštilju.

10. Koliko je vremena potrebno da bi neki sir sazreo? U Vašem asortimanu imate sireve koji se čuvaju i do 2 godine…

Sir mora da odleži najmanje 2-3 meseca inače, nemaju rok trajanja, mogu da se konzumiraju i posle 100 godina – isto kao i med.

Podelio bih sa Vašim čitaocima jednu kulinarsku tajnu – predlog za vrhunski ukus: sir Telman i sir sa mediteranskim biljem se najbolje slažu sa medom.

11. Poznati ste i po proizvodnji sira u vinu; sira koji ima neobičnu, ljubičastu boju. Ko su Vam klijenti za te neobične i egzotične vrste sira? Sigurna sam da izgleda veoma impresivno kada se posluži na stolu…

Sir u vinu je dobitnik nagrade Etno brenda za 2022. godinu. Klijenti su mi vinarije, restorani i privatna lica.

Ovaj sir obično kupuju hedonisti ali i ljudi koji na svojim proslavama, rođendanima i svadbama žele da impresioniraju svoje goste šarolikim posluženjem na stolu a tu se sigurno izdvaja sir ljubičaste boje i deluje egzotično.

Kao idealan spoj jeste ovaj sir u vinu uz neku odabranu sortu vina koja će još više pojačati ukus.

12. Posećujete li i dalje Grčku? Sarađujete li sa grčkim kolegama?

Naravno, Grčku redovno posećujem, posle toliko godina provedenih u Grčkoj zar je moguće ne posećivati je? Redovno nabavljam sastojke kojih na našem tržištu nema, začinsko bilje berem na kritskim planinama a sa grčkim kolegama sam održao kontakt i i dalje imam odličnu saradnju: susrećemo se na festivalima i sajmovima hrane, razmenjujemo iskustva i recepte.

U mom radu, držim se mudrih poslovica i izreka iz Antičke grčke: kod mene vlada načelo ‚‚zlatne sredine‚‚ ili, u prevodu sa grčkog ‚‚nula suvišnog‚‚ što bi značilo da je savršenstvo u meri (παν μέτρον άριστον).

Svi bismo inače morali da se vratimo korak unazad da bismo krenuli napred – dosta smo izgubili ovom industrijskom revolucijom i modernim pristupom obradi hrane koji podrazumeva dodavanje raznih aditiva i uopšte jedan nezdrav način života. Smatram da smo se pre 100 – 200 godina hranili mnogo bolje i lepše i zato koristim samo prirodne, neobrađene, sveže sastojke.

13. Koje su razlike u poslovanju između Grčke i Srbije? Gde smatrate da je lakše poslovati?

Smatram da je u Grčkoj lakše poslovati zbog veće turističke ponude i priliva novca.

14. U svom poslu ste inovativni i imali ste dovoljno hrabrosti da u Srbiji pokrenete nešto novo – sirevi su delikates, ukusi egzotični, oblici i boje neobični. Kakve su reakcije kupaca kad pogledaju Vaš bogat i šarolik asortiman?

Reakcije su sledeće: iznenađenje i oduševljenje! I zbog toga mi je naročito drago – kupci su oberučke prihvatili moje proizvode i sa velikim uživanjem ih konzumiraju.

15. Šta Vi lično najviše volite i šta rado spremate – da li je to tvrdi kačkavalj, mladi sir, grčki halumi, sir sa začinskim biljem…?

Najdraži mi je klasični Telman ali volim da dodajem i egzotične začine i da eksperimentišem sa ukusima. Sve zavisi od raspoloženja.

Za kraj, kako možemo naručiti Vaše sireve i koje su to količine koje isporučujete? Da li je potrebno najaviti unapred koju vrstu i koju količinu želimo?

Bilo bi poželjno unapred naručiti i navesti željenu količinu zbog velike potražnje.

Narudžbine za Srbiju:

Marko Radovanović: 063/111.04.06

Jovica Radovanović: 061/277.62.49

Business coaching, LIfestyle

Nova Godina – više vremena i više para

30. decembra 2022.

Pred (svaku) Novu Godinu većina nas postavlja manje više iste ciljeve. I obećava – i sebi i drugima da će sledeća godina biti bolja. Da će naći vremena za sve ono što zaista vredi u životu: zdravlje, porodica, prijatelji, u prevodu: bolji kvalitet života. A uz sve to, hoćemo i više novca.

Postoji li neka metoda koja objedinjuje i jedno i drugo?

Postoji i zove se minimalizam. Minimalizam se kao pojam može prevesti i u postavljanje prioriteta, sveden način života, racionalno a ne nekontrolisano trošenje (ne samo novca nego i vremena) i sve u svemu, odbacivanje svih onih loših navika kao što su razbacivanje, emocionalni šoping, besciljno lutanje po internetu ali i po šoping centrima i kupovina nepotrebnih stvari zato i samo zato što predstavljaju ‚‚simbol‚‚ srećnog i uspešnog života; ostavljajući nam obično na kraju jednan ogroman osećaj praznine.

Šta kaže dobra stara statistika, koliko nas je u ovom vrtlogu zarade, trošenja, osećaja praznine / krivice pa ponovnog rada do sledeće plate i opet trošenja i sve tako u nedogled?

U skladu sa jednim istraživanjem, čak 80% odraslih želi da ima više vremena za svoju porodicu i prijatelje dok se čak 60% roditelja konstantno oseća ‚‚užurbano‚‚.

Pa šta je to onda što nam odvlači pažnju, slabi koncentraciju i narušava unutrašnji mir u tolikoj meri da svakodnevno gubimo kontrolu i osećamo se rastrzano i užurbano.

Istraživači navode 2 stvari kao ključne: šoping i internet.

Šoping zato što nam odvlači ona 2 važna resursa iz naslova – i vreme i novac.

Internet nam odvlači vreme i pažnju (a nekima i novac – ako kupuju preko interneta).

Postoji li rešenje i kako do te tako željene promene u sledećoj godini?

Rešenje kao rešenje je jednostavno i da li ćemo ga (i u kojoj meri) primeniti zavisi od toga koliko ozbiljno shvatimo brojke koje slede. Da li će nas ‚‚otrezniti‚‚, da li će nas navesti na razmišljanje i pomoći da više cenimo svoje vreme i kao što sledi i sam život?

Da krenemo od brojeva i statistike: svi znamo da nam je američki način života na neki način nametnut. Danas i u Evropi na svakom koraku nalazimo ogromne tržne centre (uklapali se u starovekovnu arhitekturu ili ne). Koliko vremena troši prosečan Amerikanac u šopingu? Negde oko 30 minuta dnevno. Pomnoženo sa 365 dana u godini dobijamo 182 h godišnje. U toku životnog veka, prosečak Amerikanac izgubi i do 2 godine samo na kupovinu.

Šta je sa internetom, koliko se tu vremena gubi? Istraživanja pokazuju da moderan čovek u toku svog životnog veka izgubi i do 5-6 godina života skrolujući po internetu. Ako na ovu cifru dodamo vreme izgubljeno u šopingu i vreme za ostale ‚‚slobodne‚‚ aktivnosti kao što su televizija, kompjuter, beskrajni telefonski razgovori itd., dolazimo do skoro jedne decenije – nepovratno izgubljene na ‚‚aktivnosti‚‚ koje nas koštaju i vremena i novca.

Stoga, pitanje minimalizma ne predstavlja nikakvu ‚‚magičnu‚‚ metodu već jednostavno prelazak na racionalniji način života. Jednostavno STOP koje ćemo postaviti ispred sebe i usmeriti se na ono što je suštinski bitno.

Stop šopingu – ograničavanje na neophodne stvari.

Stop besciljnom internet skrolovanju – ograničavanje na posao, mejlove i komunikaciju sa prijateljima.

Ionako je tek negde oko 25% proizvoda koje strpamo u korpu zaista neophodno za naše preživljavanje (namirnice, sredstva za higijenu). Sve ostalo je luksuz, predstavlja nepotreban izdatak i neretko završava u ostavi.

Pitanje vremena i novca je stoga pitanje prioriteta, samopoštovanja, vrednovanja sopstvenog vremena, uloženog truda i rada ali i umeća da budemo zadovoljni onim što imamo i nađemo sreću u malim – velikim stvarima – u onima koje su neophodne da zadovolje naše osnovne potrebe. A to je već put ka racionalnijem i srećnijem životu. Lepota se i inače krije u jednostavnosti.

Možda je vreme da u Novoj godini počnemo da živimo jednostavnije – sa manje stvari i više vremena. Srećnije i slobodnije.

Recepti

Slatkiš u zadnji čas

27. decembra 2022.

Fino, elegantno, praznično

Za spas rešenja u zadnji čas, elegantno servirane kreme sa zimskim voćem.

Pripremaju se brzo i lako, sa samo 300 ml hladnog mleka a ima ih svaki bolje snabdeveni super market (Lidl). Od ukusa, tu su naravno klasični ukusi čokolade i vanile a zatim i egzotično južno voće, sladoled, stracciatella ili šlag.  

Sve što je potrebno jeste da sipate sadržaj kesice u 300 ml hladnog mleka i čvrsto umutite (muti se nekoliko minuta). Kremu zatim sipati u visoke čaše za šampanjac ili vino (moje su plastične ali se mogu upotrebiti i staklene). Posuti sezonskim voćem, narendanom čokoladom, rendanom narandžom ili limunom, mlevenim ili seckanim orasima. Po želji i u zavisnosti od praznika / prilike vezati mašnu oko ručke.

Servirajte i nazdravite jedinstvenim desertom.

Alternativno, umesto čaša mozete upotrebiti i kornete za sladoled (moji su iznutra preliveni čokoladom). Kupuju se gotovi – sa ravnim dnom za lakše serviranje. 

Ako nemate kremu pri ruci, u čaše mozete sipati puding, žele ili sladoled. Samleveni orasi, pomešani sa nekim kremom ili slatkom pavlakom, takodje se mogu služiti u čaši – sami ili kao podloga ispod kreme. Za ljubitelje kesten pirea, ovo može biti predlog i za novogodišnju trpezu. Lepo servirano, sa šlagom ili bez, predstavlja jedno brzo rešenje.

Za šta god da se odlučite, kad smo u cajtnotu, gosti dolaze u zadnji čas, ne prlja nam se kuhinja a nemamo ni vremena da uključimo rernu, ova elegantna posluženja predstavljaju praznik i za nepce i za oči. Uostalom, i psiholozi tvrde da hranu prvo “ konzumiramo“ očima a tek posle ostalim čulima.

Knjige

Lični razvoj istina i zablude

23. decembra 2022.

Rezime:

U današnje vreme, kada nam sa svih strana stižu saveti kako da poboljšamo svoj život, postanemo srećni, steknemo prijatelje, nađemo partnera, obogatimo se, postignemo uspeh preko noći i tako u nedogled – a sve što je potrebno jeste da propratimo određeni seminar ili radionicu, postavlja se neizbežno pitanje da li je sve zaista tako jednostavno? I šta se tačno krije iza pokreta Nove Ere? Kakva je to industrija  (a jeste industrija i to milionska). Postoji li nešto što nam ne govore? I šta na sve to kažu nauka i statistički podaci?

Napisana jednostavnim jezikom, koncizno i precizno, knjiga prezentuje činjenice i razbija mitove o svemogućim metodama.

Budite spremni, neki od odgovora vam se možda neće svideti. Uostalom, cilj ove knjige i nije da se dopadne širokim masama; jer mase, one slepo prate vođe, gurue, moderne internet „edukatore„ i koačeve. Ne postavljaju pitanja, ne sumnjaju, ne uključuju logiku, žive u skladu sa svakim novim, nametnutim trendom. Jer, to je tako fancy…