Business coaching

Intervju za posao – kako izbeći zamke

13. septembar 2022.

U toku intervjua za posao poslodavci se služe raznim trikovima a sve u cilju testiranja potencijalnih kandidata. I to nije ništa novo, a nije ni loše – u principu, sasvim je logično; žele da zaštite sebe, svoju firmu, zaposlene koji su već dugi niz godina tu i naravno, svoj kapital i interese. I ne, ne posmatraju vas kao uljeza, jednostavno, u zavisnosti od rezultata „testa„ videće da li se uklapate u kolektiv ili ne.

Pa koji su to onda „trikovi„ ili pitanja zamke?

1. Ovo pitanje, ili bolje reći ova procedura, se još naziva i „test kafa„. Obično će vam ponuditi nešto da popijete – kafu, sok, čašu vode. Verovatno ćete iz ljubaznosti i prihvatiti. Test sledi tek posle – onda kada se završi intervju i odnosi se na vašu reakciju (ako je bude): da li ćete pitati gde da spustite šolju? Da li ćete ustati sa šoljom u ruci uz pitanje gde je kuhinja da odnesete šolju u sudoperu? Ili ćete je jedostavno ostaviti na stolu da neko iza vas „pospremi„? Ljudi koji ostavljaju stvari razbacane za sobom su u principu nepoželjni u jednom kolektivu. Zamislite da svaki od 50 ili čak 100 i više zaposlenih ostavlja levo – desno po stolovima i ostalim radnim površinama čaše, šolje, kese, ostatke hrane i sl. I da zatim očekuje da „neko„ posprema za njim… Ovaj detalj otkriva ne samo kakav odnos imamo prema stvarima ali i prema drugim ljudima – i konkretno, našim budućim kolegama.

2. Ako su vas u međuvremenu ostavili u kancelariji ili hodniku da čekate – nemojte da vas to čudi. Ovaj trik je čak i opisan u mnogim knjigama a na isti način testiraju i zaposlene u raznim vojnim i drugim državnim službama u toku prijemne procedure. Kao što znamo – čekanje je stresno; postaje još gore ako vas u međuvremenu pozovu na razgovor pa vam kažu da se vratite u hodnik pa vas opet pozovu pa vam opet otkažu i tako 2-3 puta. Testira se strpljenje i nivo otpornosti na stres kao i reakcije u neprijatnim situacijama (da li ćete napustiti intervju – što znači odustati pred prvim preprekama / teškoćama ili ćete se možda naljutiti, vikati, izvređati osobu koja vam saopštava da morate da čekate itd.).

3. Kada intervju (napokon) počne, jedno od uobičajenih pitanja je ono koje se odnosi na vašeg bivšeg poslodavca: zašto ste napustili tu firmu. Oprez! Ako o vašem nekadašnjem poslodavcu kažete sve najgore i iznesete sav „prljav veš„ na videlo, prvo što će vaš budući poslodavac pomisliti jeste da ćete isto to uraditi i sa njim u slučaju da opet promenite posao. Poželjno je davati diplomatske / uopštene odgovore, ne iznositi „sočne detalje„ i ne unositi puno negativnih emocija u intervju. Žalopojke i ogovaranje ostavite za krug porodice i prijatelja. Poslodavac nije vaš najbolji drug iz parka – on je osoba koja traži službenika koji može da kontroliše svoje emocije, ne upada u vatru, ne bavi se ogovaranjem i rekla – kazala, suzdržan je i ponašanje mu je profesionalno.

4. Kad smo već kod profesionalnog ponašanja, još jedna zamka se odnosi na profesionalne tajne. Nemojte se iznenaditi ako vam postave pitanje koje se tiče preduzeća koje ste napustili; konkretno, pitanje može biti u vezi proizvoda, marketinga, cena, klijenata, novih patenata i sl. I ovde važi isto pravilo kao pod stavkom 3. Poslovne tajne se jednostavno ne odaju. Sem što je neprofesionalno, isto je i protivzakonito. Šta će vaš budući poslodavac pomisliti? U slučaju da se naljutite ili se opet odlučite za promenu radnog mesta, da li ćete odavati I NJEGOVE poslovne tajne na drugim razgovorima za posao? Zato, ograničite se na učtive ali suzdržane odgovore a u slučaju da poslodavac insistira – pozovite se na zakon i kažite mu otvoreno i direktno da vam nije dozvoljeno da o tome pričate. Recite ne; ma koliko to neprijatno u tom momentu izgledalo. Čak i da ne dobijete posao, zaslužićete poštovanje i možda još i dobiti preporuke. A dobar glas daleko se čuje.  

Nije problem dobiti posao, suština je u tome da nastavite da dobijate posao. Anonimni autor

5. Kada smo već kod vaše stare firme, većina budućih poslodavaca postavlja naizgled čudna pitanja a koja se tiču eventualnih zajedničkih poznanika, sajmova i kongresa na kojima ste učestvovali i sl. Taj fenomen je prisutan i na Zapadu (a pogotovo na Balkanu) i tiče se dobrog starog izvora informacija koji se zove „od usta do usta„. Baš kao što ta tehnika i dan danas predstavlja najbolju reklamu za većinu proizvoda, isto tako je i najbolja reklama za ljude. Verovatno će se raspitati i naći nekog ko zna nekog ko zna vas – kakav ste kao čovek, kakav radnik, da li ste osoba od poverenja, da li ste pouzdani, kasnite li na posao itd. itd. Ovde nema tačnog ili pogrešnog odgovora – da li će vas primiti na radno mesto zavisi samo od toga kakav ste utisak do sada ostavljali i kakvo vam je bilo ponašanje…

6. Pitanje svih pitanja: pri kraju svakog intervjua, budući poslodavac obično pita kandidata da li ima neka pitanja. I većina njih skromno i smušeno odgovori da nema… I na tome se sve završi. Pitanje o pitanjima je jedno veeeliko test – pitanje. Radi se o vašem poslu, finansijama, životu, radnom mestu na kome ćete provoditi 1/3 života ali, vi nemate nikakva pitanja. Čak ni kakvo vam je radno vreme; šta spada u vašu nadležnost; koliko traje godišnji odmor; imate li socijalno i penziono; kolika je plata možda? Kandidati koji nemaju pitanja pokazuju u najmanju ruku ravnodušnost i nezainteresovanost. I budući poslodavac se s pravom pita da li ste takvi i u poslu, u pregovorima, u natezanju sa klijentima, u borbi sa konkurencijom, u svim onim teškim situacijama u kojima ćete biti pozvani da isplivate i ostvarite profit… Kako ćete se postaviti i kako ćete reagovati? Ćutanjem i povlačenjem? Ili ćete se boriti za interese kompanije baš ovako kako se sada (ćutanjem) borite za SVOJE interese?

7. Pauza u toku intervjua: veliki broj poslodavaca pravi naizgled slučajne pauze u kojima pušta kandidata da priča. I naravno, pažljivo osluškuje. O čemu većina ljudi priča u tim pauzama? Pa naravno o sebi; i o svojim diplomama; i uspesima; i popularnosti (kod žena na primer); o bivšim kolegama koji su „nesposobni„ i „nekompetentni„. U prevodu, ja pa ja i veličanje Ega u nadi da će „dobiti na ceni„ u očima budućeg šefa. Ah, kakva greška. Nijedan poslodavac vas ne zapošljava zbog VAS samih; NI JEDAN. U principu, najčešće ga i ne interesuje bilo šta lično. Ne trebate mu zbog vas samih – a često ni zbog vaših diploma. Trebate mu da biste popunili upražnjeno radno mesto koje je do juče držao neko drugi i rešavao određene probleme; NJEGOVE probleme odnosno probleme PREDUZEĆA. I s punim pravom (zato i služi plata na kraju meseca) očekuje da se budući zaposleni fokusira na NJEGOVE potrebe (da li je reč o prodaji, da li o smanjenju troškova, da li o proširenju klijentele, unapređenju proizvodnog procesa,  – u svakom slučaju, firma ima određeni problem i vi ste plaćeni da isti rešite). Pa šta u suštini poslodavac očekuje? Očekuje ne da veličate sebe ali da pitate kako možete da budete korisni / na usluzi njemu i preduzeću; koji su to problemi koji zahtevaju hitna rešenja; gde možete da primenite svoje stečeno znanje; kako vaše prethodno radno iskustvo može da doprinese kompaniji…   

Ukoliko svom poslodavcu ne daš razlog za napredovanje, traži drugi posao. Zaposlenje je vrednost za vrednost! Jeffrey Allen

8. U ovom momentu (ako ne i pre), neko od budućih kolega se sasvim „slučajno„ pojavljuje u prostoriji (ili čak nekoliko njih). Naravno, žele da „izvide situaciju„ i da vide sa kim će imati posla u narednih nekoliko godina ili čak i decenija – u slučaju da budete primljeni. I naravno da će svoje utiske preneti šefu. Iskoristite ovu priliku da i vi vidite „s kim imate posla„. Ako vam se ne dopadaju buduće kolege – vreme je da razmislite da li zaista želite da sa njima provodite 8 ili 10 sati dnevno.

Još bolje, ako preduzeće pruža takvu mogućnost, zatražite hospitaciju: radi se praktično o jednodnevnom „obilasku„ preduzeća, razgovoru sa zaposlenima, upoznavanju sa procesom rada itd. i kandidat ima na raspolaganju ceo dan. Ako imate priliku, idite na hospitaciju, upoznajte se, vidite da li vam ti ljudi odgovaraju, osetite radnu atmosferu i zatim donesite u miru odluku jer…

Posao koji ne daruje ništa sem novca je najgora vrsta posla. Henry Ford

You Might Also Like