Naljuti se bumbar mali
poskoči po rosnoj travi
u visinu poleteo
car da bude poželeo
pa živuljke postrojio
i besedu objavio!
********************
Istrtlja im kako šara
sve krilima nebo para
dok leptiri nisko mašu
krilima sve na ispašu
idu s jaganjcima skupa
to je zadnja školsa klupa!
********************
Dok on zajedno sa ticom
golubicom lastavicom
kroz oblake oštro lomi
sunčev zrak da se prolomi
da zablista ta livada
tam gde cveti i sva stada
procvetali razigrani
baš bumbaru svi zahvalni
što im svetlost sunca nosi
i miluje ih po kosi
dok se oni baš baškare
kao žabac posred bare
što se brčka i krekeće
nema njemu veće sreće
nego kad ga sunce greje
duša mu se slatko smeje!
********************
Al` ne dade tom bumbaru
stara lija ić na pravu
hvalospeve da seb piše
pa započe da kidiše
na bumbara u zabludi
što seb` kao orla vidi!
********************
Podboči se strogo lija
svoje reči ne uvija:
Oj bumbare, kakve bede
uzdižeš ti samog sebe
pa ti ne znaš, nisi čuo
gde se soko sve vinuo
iznad oblaka u zvezde
tamo gde se vrapci gnjezde!
********************
Jadni bumbar poč da jeca
zbog tog sunca i meseca
tam` gde baš njegova krila
nose svetlo od tih vila
nebeskih i dobrih, nežnih
prolećnih i zimi snežnih
za livadu, životinje
da im lice milo sine
da ih sunčev zrak obasja
žitna polja, voće, klasja
da ih zimi sneg pokrije
ispod leda da ih svije
da prespavaju medvedi
hrčak, jež, kad sve ubledi
da se skupe u pećinu
na proleće opet sinu!
********************
Nasmeja se liji brk
pa nastavi sve u cvrk:
Oj bumbare, jadni stvore
nad tobom se pčele roje
ti si težak, debeljuca
sva ti koža, stomak puca
zaobljen i okrugao
dok poletiš ti si stao
malo letiš malo padaš
sa krilima, sve se nadaš,
ako mašeš da ćeš moći
neba plavog se domoći
gledaj da na prvom cvetu
malo odmoriš u letu
********************
Stade bumbar, pa zasede
u cvet plavi, po sred srede
priđe lija, sve sa strane
nabaca i neke grane
pa poklopi šapom cvet
a bumbaru kratak let
pa zatvori sve latice
nasmeja mu se u lice
tome malom vrlom stvoru
što su pčele sve u roju
prestigle ga, uzletele
a on tromo, kao tele
ogleda se oko sebe
džaba njemu sve besede!
********************
Pa nastavlja lija stara
grdi, viče, na bumbara:
oj bumbaru pčeli sličan
ti si na tvoj trbuh dičan
debeo je sa svih strana
poleteo kao grana
što na vetru zanjiše se
pa ko deblo sakrši se
tresnu fino pored stada
mekano je tlo livada…
********************
Životinje sve zajedno
prasnuše u smeh ko jedno
pa bumbara ismejaše
a ovčice sve sa paše
malo pasu mal se smeju
smehom im se srca greju…
********************
Meda stari sad prozbori
poče gora da se ori:
Oj bumbaru moj javore
tamo gde se pčele roje
tamo gde su meda slasti
tu će moja njuška pasti!
Ti sve letiš tamo amo
kao klupko zamotano
bez ikakvog smisla, reda
let u prazno, nema meda…
Tako reče stari meda
pa u nebo on pogleda:
Zima stiže, vetar huče
hajde sa mnom mudri vuče
u jazbinu, brlog meki
među lišćem, kaži zeki
da i on sa nama krene
u san zimski baš na vreme
da utone, da se svije
da nam lišće krzno mije
********************
Zeka, lija, vuk i cvrčak
meda, jež i mali hrčak
kretoše put strmog brega
dugačka je to zaprega
put planina sad kretoše
prvog snega kliconoše
kad severac oštri bije
najavljuje zimu, vije
vetrovima sve u krug
vuk je ovci tada drug
********************
Jadni bumbar zaostao
poleteo p` opet pao
debeljuškast, zanosi se
životinje smeju mu se
sažali se stari meda
pa ga privi poput čeda
ispod krzna svog rundavog
poljubi ga, džangrizavog
po sred čela hvalisavog
i obraza tog pegavog
pa mu stavi tad na znanje
zašto vlada blagostanje
među svima u prirodi
gde svak svome poslu odi
soko leti, vuk zavija
lastavica gnezdo svija
ovca toplo runo daje
mačka lovi dok pas laje
cvrčak cvrče, hrčak rije
za reč mudru, eto lije
a bumbaru ti što zboriš,
znaš li što prirodom hodiš?
Slatko si nas nasmejao
i sa nama čavrljao
ali vrla ptica nisi
niti cveće nit mirisi
sa livade blagorodne
gde se sile sve prirodne
zajednički sjedinile
sa pčelama med izlile
travu bujnu podarile
ovce vunom obdarile
suncem leto ožarile
životinje ozarile
********************
Tako zbori stari meda
lisica ga samo gleda
glavom klima pa zavija
košava ih obavija
požuruje sve medveda
i ostale, sve od reda
dalek put ih sada čeka
do pećine, tu je meka
zimu tešku da prezime
jedan drugog pobratime
i svi skupa ušuškaju
do proleća prespavaju
sa bumbarom da im zuji
i medvedom da im bruji
u pećini toploj, mekoj
na planini toj dalekoj
sve dok ptica živo jato
s proleća tek nazirato
ne najavi sunca zrak
živuljkama što je znak
njuškicama da provire
na livadu, međ đumbire
tam` gde sunce radost nosi
lastavica jaje snosi
vredne pčele med što prave
cvrčak, hrčak tu borave
baškare se na travici
zahvaljuju se pčelici
a bumbaru odmahuju
što mu krilca izviruju
nad okruglim teškim trupom
kao meda punim ćupom
dok poleti on je pao
životinje nasmejao!
********************
